Azra Gadžo Kasumović

930.25:003.074


DIPLOMATIČKI DOKUMENTI: ARZUHALI, MAHZARI, ARZOVI, ILAMI I SAHHABUJURULDIJE

- molbe, žalbe, kolektivne predstavke, prijedlozi, izvještaji i sahha-bujuruldije -


Sažetak


U radu Diplomatički dokumenti: arzuhali, mahzari, arzovi, ilami i sahha- bujuruldije predstavljeni su spomenuti dokumenti koji su karakteristični za period vođenja osmanske administracije u Bosanskom ejaletu. U radu se posebno skreće pažnja na osobenost kratkih bujuruldija valija sa znakom sahha / sahh, koji je imao funkciju parafa i koji je upućivao na ispravnost i korektnost kancelarijskog postupka, potom kratkih bujuruldija kajmakama i mutesellima sa karakterističnim penčama koje su bile bitne u procesu kancelarijske obrade navedenih dokumenata kojim su se iskazivale molbe, žalbe, kolektivne predstavke, prijedlozi i izvještaji.

Pisanje rada podstaknuto je potrebom da se ukaže na diplomatičke osobenosti gore navedenih dokumenata i način njihove kancelarijske obrade i protokolisanja budući da su spomenuti dokumenti često kod nas pogrešno imenovani i shvaćani, bolje rečeno, nisu do sada posebno ni obrađivani u našoj orijentalistici i historiografiji. Akcenat rada je na tome da se kroz diplomatičku obradu spomenutih dokumenata ukaže, s jedne strane, na način komunikacije između nižih i viših službenika pokrajinske, odnosno lokalne vlasti, a, s druge strane, na komunikaciju pripadnika svih slojeva stanovništva, uključujući i zimije, Jevreje i druge, sa nadležnim državnim organima, kako onim na najnižem lokalom nivou, tako i sa samim vrhom centralne vlasti. Arzuhali, mahzari i arzovi predstavljeni su kao dokumenti kojim se inicirala službena komunikacija i ukazivalo na problem ili neku potrebu i tražilo rješenje i intervencija nadležnih organa. U tom smislu u radu je objašnjen proces te komunikacije kroz predstavljanje nacrta, kopija / suret spomenutih dokumenata i kroz prikazivanje postupka protokolisanja i raznih nivoa kancelarijske obrade dokumenata. Doprinos ovog rada jeste u tome što opisuje obradu navedenih dokumenata koja se dešavala na lokalnom nivou, za razliku od autora kao što su Uzunçarşılı Nedkov, Velkov, Kütükoğlü i drugi, koji su davali primjere kancelarijske obrade istih dokumenata koja se sprovodila na najvišem nivou, i koji se, kao takvi, čuvaju u Državnom arhivu u Istanbulu. U radu se daje potpuna latinična transliteracija nekoliko karakterističnih dokumenata1 kao i početnih i završnih obrazaca nekih dokumenata spomenute vrste koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.2 Uz navedene transliteracije priloženi su i faksimili citiranih dokumenata.

Ključne riječi: arzuhali, mahzari, arzovi, ilami, sahha-bujuruldije, kancelarijski obra-

đeni dokumenti, koncepti dokumenata


1 A-1573 / TO, A- 430 / TO, A-498 / TO, A-3689 / TO, A-1228 / TO, A- 287 / TO, A-296.

2 A- 436 / TO, A-1757 / TO, A-4618 / TO, A-2155


Diplomatički dokumenti bili su sredstvo upravno-administrativnog apa- rata osmanske države putem kojih su se realizirali kontakti, s jedne strane, između državnih službenika međusobno, a, s druge strane, između stanovniš- tva i državnih službenika na raznim nivoima vlasti. Posredstvom diplomatič- kih dokumenata usmjeravale su se aktivosti državnih službenika u skladu sa zahtjevima državnih projekata, kako na općem tako i na pojedinačnom planu kao i na svim aktuelnim i bitnim područjima državnog sistema: političkom, vojnom, ekonomskom, ideološkom, sudskom.

Može se reći da je izvorna diplomatika kao pomoćna nauka o načinu sastavljanja diplomatičkih dokumenata zasnovana mnogo prije modernog osnivanja nauke o izučavanju osmanskih dokumenata koja je otpočela inten- zivnije u 18. i 19. stoljeću. I mnogo prije nego što je u Evropi, tj., u Francuskoj dominikanski monah Žan Mabijon krajem 17. stoljeća objavio svoje djelo o diplomatici na latinskom. Oblici korespondencije i uzorci raznih inšaa, razvi- jali su se intenzivno još od emevijskog i abasijskog perioda islamske države.3 A razvijanje uzoraka službene korespondencije u službi praktičnih državnih interesa i uprave i vođenja državne administracije predstavlja, ustvari, razvoj diplomatike. Nešto drugo predstavlja naučna obrada historijskih diplomatič- kih dokumenata, ali treba znati da od početka te obrade koja je intenzivirana u

19. stoljeću ne počinje i samo znanje o diplomatici i sastavljanju diplomatič- kih dokumenata koje je u islamskim državama na Istoku prije 19. stoljeća bilo razvijeno i, prije svega, funkcionalno. Ta su iskustva, osobito ona razvijenija iz abasidskog i seldžučkog perioda, bila preuzeta i u osmanskoj korespon- denciji. Pravila na osmanskom jeziku prema kojima su sastavljani dokumenti za korespondenciju među raznim državnim službenicima u državnoj upravi kao i ona u međudržavnoj korespondenciji bila su veoma precizno određena. U tom smislu postojao je veliki broj djela koja su bila neophodna kao stalni priručnici za brojne državne službenike i koja su poučavala pravilima u vezi sa sastavljanjem pojedinih dokumenata. Pored inšaa postojale su brojne med- žmue, zbirke, u koje je svaki državni službenik bilježio dokumente koji su mu bili potrebni pri obavljanju njegovih administrativno-upravnih dužnosti. Postojale su i sak-medžmue, u kojima su bilježeni obrasci dokumenata koje su koristili kadije i naibi pri obavljanju svojih sudskih aktivnosti. Primjerci inšaa i medžmua kao i sak-medžmua iz Bosne sačuvani su u velikom broju i u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, što upućuje na opsežne aktivnosti na ovom prostoru državnih službenika kao što su valije, mutesellimi, sandžak-bezi, defterdari, kadije i drugi koji su učestvovali u upravno-administrativnom apa- ratu pokrajine Bosne.4 Ti inšai i medžmue sadržavali su obrasce dokumenata


  1. V. Inşa, Islam ansiklopedisi, Istanbul, 2000, cild XXII, str. 335.

  2. V. dokumente na osmanskom koji se čuvaju u arhivskoj zbirci GH-biblioteke.


sastavljene prema uzoru i standardima koji su važili ne samo u službenim kancelarijama na Porti nego i u pokrajinskim službenim kancelarijama. Pra- vila koja su važila za sve nivoe državne administracije i njihovu koresponden- ciju određivala su i vrstu papira, format, vrstu pisma, zaglavlje dokumenta, potpis ili pečat, način oslovljavanja specifičan za svakog državnog službenika pojedinačno, pisanje početnog i uvodnog dijela, način obrazlaganja predmeta naredbe, traženja, molbe ili upućivanje žalbe, vrstu obrazaca za iskazivanje završnog dijela dokumenta, način pisanja datuma, način na koje su se doku- menti potpisivali i slično.

Prema tome, brojni dokumenti osmanske državne administracije putem kojih se odvijala službena komunikacija na raznim nivoima državne uprave predstavljali su značajan element osmanskog državnog sistema kojim su se određivali i uspostavljali odnosi među funkcionerima u državnoj strukturi. Dokumenti izdavani na najvišem državnom nivou bili su fermani, razni hukmovi, hatti-humajuni i berati. Nakon sultanskih, osnovni upravni doku- menti koji su izdavani u centru jesu bujuruldije sadrazama, defterdara i kaza- skerova zapečaćena pisma.

Pravila po kojim su sastavljani dokumenti u osmanskoj diplomatici bila su jasna i precizna. Iako se od 16. stoljeća mogu pratiti određene promjene u njihovom razvoju, može se reći da su do početka 19. stoljeća ta pravila, uglavnom, bila stabilna. Određene uočljive promjene počinju tek od vremena sultana Mahmuda II (1808-1839.). Međutim do potpunih i vidljivih promjena u vođenju administracije dolazi tek od vremena Tanzimata.


* * *


U ovom radu obrađivat će se arzuhali, mahzari, arzovi, ilami, kratke sahha-bujuruldije valija, i kratke bujuruldije kajmakama i mutesellima s penčom izdate do tog vremena, tj., do tanzimatskih promjena. Navedeni dokumenti izabrani su za obradu stoga što je cilj ovoga rada da pokaže način na koji je operativno i praktično funkcionirala komunikacija zainteresiranih strana u njihovim obraćanjima nadležnim institucijama sudske i izvršne vlasti, u kojoj su pored mulla, kadija kadiluka i njihovih naiba, učestvovali i mutesellimi i valije i njihovi zamjenici kajmakami i ćehaje. U literaturi su napisani određeni značajni radovi iz osmanske diplomatike koji uklju- čuju obradu navedenih dokumenata. Ovdje ću spomenuti knjigu Mübahat Kütükoğlu Osmanlı belgelerin dili5 u kojoj je data vrlo obuhvatna analiza svih dokumenata osmanske administracije. Međutim Kütükoğlu je pisala svoj rad na osnovu dokumenata koji su upućivani najvišem vrhu centralne


  1. Mübahat Kütükoğlu, Osmanlı belgelerin dili, Istanbul, 1994.


vlasti i koji su se rješavali u centru, pa su kao takvi sačuvani u Državnom arhivu / Başbakanlık arşivi. Dokumenti koji su nama dostupni i na osnovu kojih sam pisala ovaj rad upućivani su na nadležne organe lokalne uprave na nivou pokrajine Bosne i tu su se kancelarijski obrađivali, ukoliko su bili uzeti u razmatranje, jer je sačuvan i veliki broj dokumenata koji nisu bili uzeti u razmatranje i predstavljaju samo kopije / suret, koncepte i nacrte. Ovi doku- menti izabrani su za temu stoga što je uočljivo da se kod nas u Bosni veoma neprecizno govori o navedenim dokumentima i bez pravog razumijevanja, a pravilna analiza ovih dokumenata istovremeno jeste i analiza i razumijevanje nadležnih institucija i njihovog djelovanja kao jednog od segmenata ukupnog sistema osmanske uprave i administracije.



O načinu obrade navedenih dokumenata


    1. Cilj rada, prije svega, jeste diplomatička obrada navedenih dokumenata kao određene vrste, te u tom smislu dokumenti neće biti prevođeni. Dat će se samo regeste sadržaja.

    2. Obrada navedene vrste dokumenata je do sada bila potpuno zanemare- na, kako u našoj historiografiji osmanskog perioda, tako i kao diplomatička obrada od orijentalista. Na svjetskom planu najkompletnije predstavljanje ove vrste dokumenata dala je M. Kütükoĝlu koristeći djela brojnih relevan- tnih osmanista kao što su: Uzunçarşılı,6 Inalcık,7 Fekete, Nedkov,8 Asparuh Velkov9 i drugi. Međutim niko od navedenih, pa ni Kütükoğlu, nisu dali primjere kancelarijske obrade navedenih dokumenata na lokalnom pokrajin- skom nivou. Oni su se uglavnom bavili predstavljanjem obrazacamnoštva dokumenata navedene vrste čija se kancelarijska obrada¸ obavljala na Porti s hatti-humajunom sultana, bujuruldijama sadrazama, defterdara, šejhul-islama ili kazaskera.

    3. U ovom radu biti će predstavljeni navedeni dokumenti čija se kancela- rijska obrada obavljala na lokalnom nivou: kod kadije u mahkemi, u kancela- riji kod mutesellima i u kancelarijama na Divanu Bosna.

    4. U radu se daje potpuna latinična transliteracija nekoliko karakterističnih dokumenata10 kao i transliteracija početnih i završnih obrazaca nekih doku-


  1. Ismail Hakkı Uzunçarşılı, Tuğra ve pençelerle Ferman ve Buyuruldulara Dair, Belleten, V / 17-18 (1941), 101-157; Buyuruldı, Belleten, V / 19 (1941), 289-318.

  2. Halil Inalcık, Şikayet hakkı: Arz-ı Hâl ve Arz-ı Mahzarlar, Osmanlı Araştırmaları, VII- VIII (1988), 33-54.

  3. Boris Nedkov, Osmanoturska diplomatika i paleografija, Sofija, 1972.

  4. Asparuh Velkov, Bidovie osmanoturski dokumenti, Sofija, 1986.

10 A-1573 / TO, A- 430 / TO, A-498 / TO, A-3689 / TO, A-1228 / TO, A- 287 / TO, A-296

/ TO.


menata spomenute vrste koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.11 Nepotrebno je bilo davati cjelovitu transliteraciju više sličnih dokumenata, a prije svega, stoga što nam je prostor za objavljivanje ograničen. Uz navedene transliteracije priloženi su i faksimili citiranih dokumenata.

  1. Biti će rađena latinična transliteracija, koja se, uglavnom, praktikuje u djelima turskih savremenih autora. Ova vrsta transliteracije prihvatljivija je za poznavaoce turskog i osmanskog jezika budući da pruža mogućnost precizni- jeg čitanja osmanskog teksta kao i dešifriranja njegovog značenja.

  2. Sve turske riječi u bosanskom izgovoru pisat će se sa crtom između, npr: hatti-humajun, veziri-azam dok će se prilikom citiranja navoditi po uobi- čajenim pravilima transliteracije, npr.: hatt-ı humâyûn, vezîr-i a‘zam i slično. Hemze i ayn na početku riječi neće se obilježavati. Budući da su priloženi faksimili originalnih dokumenata neće se označavati tačkama i crtama razli- čiti arapski harfovi jer bi to nepotrebno opterećivalo tekst.

  3. Pokazat će se razlika između kopija / suret dokumenata i između onih koji su prošli kancelarijsku obradu na nekom od nivoa lokalne uprave u Bosanskom ejaletu.


* * *


Uz fermane, hukmove i hatti-humajune, bujuruldije sadrazama, glavnog defterdara i kazaskerova zapečaćena pisma / mühürlü mektub, kao najviše upravne akte centralne vlasti i bujuruldije kao najviše upravne akte pokra- jinske vlasti bitni dokumenti za funkcioniranje osmanskog sistema bili su dokumenti koji su omogućivali svim slojevima osmanskog društva da ostvare komunikaciju sa samim vrhom državne strukture. Ti dokumenti su arzuhali, mahzari, arzovi državnih službenika nižeg ranga i telhisi sadrazama, valija, defterdara, a u kasnijem periodu, osobito u periodu nakon tanzimata, maz- bate, nijazname, istirhamname, izahaname i drugi, tj., dokumenti koji se na bosanskom označavaju kao molbe, žalbe, peticije, predstavke, prijedlozi i slično.12 Navedeni dokumenti predstavljali su put za rješavanje svih problema najširih slojeva društva, kako pripadnika vojne klase i uleme, tako i pripad- nika raje i beraje i ehalije, općenito. Ovi su dokumenti predstavljali vrstu službenih izvještaja ili predstavki i prijedloga na osnovu kojih je centralna vlast nakon provjere istinitosti navoda preduzimala potrebne mjere, izdava- la naredbe kojim su se pokretale određene aktivnosti, dodjeljivali službeni



11 A- 436 / TO, A-1757 / TO, A-4618 / TO, A-2155 /TO.

12 U ovom radu ne biti obrađivani spomenuti telhisi kao izvještaji, predstavke i molbe koje su pisali sadrazami, veziri i defterdari niti će biti obrađivani dokumenti ove vrste iz posttanzimatskog i postosmanskog perioda.


zadaci ili su na navedene prijedloge, u vidu arza ili telhisa, izabirani novi državni službenici te su im uručivani dekreti o postavljenju / berat. Beratima su navedeni službenici uvođeni u dužnost, tj., dodijeljivani su im uz određene nadležnosti i prava, bilo u vidu dodjele korištenja prihoda s posjeda (zeameta i timara) bilo u vidu dodjele plaće / ulufe iz državnih prihoda. Na osnovu svoje otvorenosti naspram svih slojeva stanovništva i spremnosti i odlučno- sti da štite princip pravednosti kao osnovni princip za funkcioniranje jedne države, a osobito države koja je pretendirala da bude onovremena svjetska država, osmanski vladari zasnivali su pravo na legitimitet svoje vlasti. Taj legitimitet je, između ostalog, proizlazio iz njihove spremnosti da kontinuira- no, beskompromisno i neumorno sprovode jednu od temeljnih naredbi bitnih za funkcioniranje države, društva i svih zajednica pojedinačno a koja glasi:

Inna’Llâha ya‘murukum bi’l-adli wa’l-ihsâni... („Allah vam naređuje pra- vednost i dobročinstvo...“). Sprovođenje tog principa u djelo podrazumijevalo je stabilan i čvrsto ustrojen sudski sistem kako u samom centru države, tako i u pokrajinama, međusobnu povezanost i kontinuitet njihove saradnje. Stoga ne začuđuje što su među najbrojnijim dokumentima koji su sačuvani u pokra- jini Bosni upravo navedene predstavke, molbe, žalbe kao i fermani i bujurul- dije koji su bili odgovor na navedena obraćanja s jedne strane stanovništva a s druge strane državnih službenika. Spomenuti dokumenti pokazuju uspješnu komunikaciju koju je vrh centralne, a posebno pokrajinske vlasti, kontinuira- no ostvarivao sa svim slojevima stanovništva na navedenom prostoru.


O sahha-bujuruldijama valija i kratkim bujuruldijama s penčom kajmakama i mutesellima


Na nivou pokrajina glavni upravni dokumenti bili su bujuruldije koje su potpisivali valije, a sastavljane su najčešće na osnovu fermana i odnosile su se na krupna državna pitanja, bilo na vojnom, bilo na civilnom planu. Pisane su divani pismom a iznad bujuruldije na desnoj strani dolazio je karakteristični valijin elipsasti pečat s ispisom valijinog imena u sredini i s ispisanim raznim sentencama okolo imena.13 Ispod bujuruldije bilježio se datum (npr. fî 12. CA sene 1155.) ispisan brojevima i sa skraćenicama za hidžretske mjesece na arapskom jeziku. Ispod datuma bilježio se stilizirani oblik ispisa buyuruldı. U ovom radu neće se govoriti o ovoj vrsti glavnih upravnih bujuruldija čija je diplomatička obrada data u radovima brojnih autora.14


  1. V. Rizo Muderizov, Nekoliko muhurova bosanskih valija u Glasniku Zemaljskog muze- ja Bosne i Hercegovine 1-2, Sarajevo, 1916.

  2. Najpoznatiji su radovi : Ismail Hakkı Uzunçarşılı., Buyuruldı, Belleten, 19, 1941.; Müba- hat Kütükoğlu, Osmanlı belgelerin dili, Istanbul, 1994.; Boris Nedkov, Osmanoturska diplomatika i paleografija, Sofija, 1972.; Asparuh Velkov, Bidovie osmanoturski doku- menti, Sofija, 1986. i drugi.


Pored ovih glavnih upravnih bujuruldija postojale su i tzv. kratke ili sahha-bujuruldije pisane, također, ukoso divani pismom. Za razliku od bujuruldija ispisivanih na osnovu fermana koje su ispisivane kao samostal- ni akti, ove kratke bujuruldije dopisivane su kao kratke naredbe, tj. parafi iznad dokumenata kao što su arzuhali, arzovi i ilami. Valija je stavljao kratke sahha- bujuruldije u vidu parafa kao naredbu ili zabranu u komunikaciji sa nižim službenicima ili, općenito, sa stanovnicima Ejaleta. U tom smislu je lično donosio odluku, i nije mu bila potrebna konsultacija s višim nivoima centralne vlasti. Ispisivali su ih nekada valije lično, a nekada, vjerovatno, valijini zamjenici / kaymakâm i ćehaje / kethüda. Zbog specifičnosti ovih kratkih bujuruldija iznad njih, uglavnom, ne stoji karakteristični valijin elip- sasti pečat, nego samo znak sahha / sahh kao potvrda ispravnosti naloga i nadležnosti odgovornog službenika da donosi odluke o nekim pitanjima koja su bila, prije svega, lične i privatne naravi. Činjenica da iznad dokumenata u kancelarijskoj proceduri dođe nekada (rijetko) i kratka bujuruldija s valijinim pečatom znak je da je valija lično imao uvid u navedeni dokument. Pošto valija nije uvijek mogao sam ostvariti uvid u brojne pojedinačne i privatne probleme, zbog mnoštva i složenosti svojih obaveza, potpisivali su ih često njegovi zamjenici. Sam dokument na kojem su ispisivane kratke sahha-buju- ruldije imao je funkciju današnjih spisa, gdje se na jednom dokumentu, umje- sto današnje folije ili spisa s više uloženih dokumenata, iznad ili sa strane primarnog teksta ili na poleđini, ispisivalo više parafa i popratnih dokume- nata, a to se dešavalo samo onda kad se radilo o predmetu čije rješenje nije bilo jednostavno i zahtijevalo je poseban stepen odgovornosti. Kratke sahha- bujuruldije registrirane su iznad arzuhala, arza ili ilama i predstavljale su dio kancelarijske obrade dokumenta. Ako problem koji se iznosio u arzuhalu nije bio dovoljno jasan, tada se mulli, kadiji kadiluka ili naibu upućivala kratka bujuruldija s Divana potpisana sa sahha / sahh u kojoj se nalagalo da se stvar ispita. Iznad bujuruldija stajala je pri vrhu dokumenta obavezna invokacija (tahmîd) iskazana kao HUVE (ar. HUWA) ili HU u fukciji znaka kojim se potvrđivalo postupanje i djelovanje državnih službenika u ime Boga.

HU. Sahha / sahh . Sarây nâ’ibi efendi zâbitleri ma‘rifetiyle şer‘le görüp i‘lâm eyleyesiz deyü buyuruldı fî 13 B (Receb) sene (1)161.15

HU. Sahha / sahh. Naređuje se sarajevskom naib-efendiji, stvar16 izvidite po šerijatu (po zakonu) uz znanje zabita i podnesite ilam!17 13. redžeba 1161.

/ 09. juli 1748. godine.



15 A-2155 / TO.

  1. Tj. problem, pitanje.

  2. Izvještaj.


A nakon što bi kadija ili naib poslao ilam koji je slučaj temeljito i detaljno pojašnjavao, tada bi s Divana uslijedila uobičajena kratka bujuruldija koja je odobravala preduzimanje mjera u skladu s ilamom.

HU. Sahha / sahh. I‘lâmı mûcebince zâbiti ma‘rifetiyle ihkâk-ı hakk olun- mak buyuruldı fî 19. B (Receb) sene (1)161.18 HU. Sahha / sahh. Naređuje se da se uspostavi pravda prema ilamu i uz znanje zabita! 19. redžeba 1161. /

15. juli 1748. godine.

Valija, ili najčešće njegov zamjenik / kaymakam, pisao je kratku bujurul- diju kao odgovor i rješenje na neko pitanje i naređivao kadiji ili mutesellimu da to izvrši, tj., sprovede u djelo. Međutim kratke bujuruldije s penčom i znakom buyuruldu / buyuruldı sastavljali su i mutesellimi ako se problem mogao riješiti na nivou kadiluka i nije bilo potrebe da se upućuje na Divan. Dešifriranje mutesellimskih kratkih bujuruldija ubilježenih iznad arzuhala daje novi pogled na samu funkciju mutesellima u sistemu provincijske vlasti.19 Zbog velikog angažmana valija na vojnim pohodima često se dešavalo da je on svoje ovlasti, osobito one u civilnom sektoru, prenosio i na mutesellime na nivou Bosanskog ejaleta. Mutesellimi koji su postavljani po gradovima da obavljaju jednu vrstu administrativno-policijskih dužnosti bili su i zamjenici valije na području njihove nadležnosti, a ta uloga obuhvatala je i sprovođe- nje istrage i privođenje po potrebi na Divan, na sud ili mutesellimski ured i obuhvatala je i odgovor na tužbe, žalbe, zahtjeve, omogućavanje provođenja sudskih odluka, odnosno davanje i iznalaženje rješenja za brojna pitanja koja su bila predmet arzuhala na nivou lokalne sredine.20 Na taj je način valiji-


  1. A- 2155 / TO. Jedna kratka bujuruldija ubilježena je iznad arzuhala Smaila (Dženneta) upućenog bosanskom valiji s molbom da izda naređenje sarajevskom kadiji da sprovede raspravu sa nasljednicim umrlog Abdullaha Dženneta, a druga je ubilježena iznad kadij- skog ilama.

  2. Navedeni dokumenti bili su u mutesellimskom arhivu koji je predat u Gazi Huserev- begovu biblioteku. Međutim, ti dokumenti bili su rasuti i nije vođena pravovremena evidencija o njihovom porijeklu prilikom njihove ranije obrade. Činjenica da je suvan veliki broj dokumenata ove vrste ukazuje na to da je, ito, iz porodice Dženneta bilo mutesellima ne samo na nivou Saraj Bosne nego i na nivou Bosanskog ejaleta u vrijeme dok je valija bio na vojnim pohodima.

  3. Među 22 dužnosti koje su, prema Kreševljakovu (H. Kreševljaković, Mutesellimi i njihov djelokrug, Sarajevo, 1957.), obavljali mutesellimi ne nalazi se ova koja ukazuje na vrlo važnu funkciju mutesellima, prema kojoj on može da, umjesto valije, kao jedan od njegovih zamjenika na podrju svoje odgovornosti, donosi odluku o prihvatanju ili neprihvatanju sa službenog nivoa navoda iz arzuhala ili o rješenjima na žalbe, zahtjeve, molbe. Piši svoj rad o mutesellimima H. Kreševljaković koristio je samo murasele i ilame iz navedene zbirke. Pošto uvid u te dokumente sam po sebi ne rasvjetljava funkciju mutesellima u potpunosti, u njegovoj analizi uloge mutesellima nedostaje činjenica da su mutesellimi, umjesto valije, izdavali kratke bujuruldije i davali svoj sud o raznim spornim pitanjima koja su bila predmet arzuhala.


na kancelarija bila rasterećena te vrste obaveze. Takvo rasterećenje bilo je potrebno stoga što su valijine obaveze na novu Ejaleta, pa i šire, bile veoma složene, pogotovo one na vojnom planu. Protokolisanje arzuhala i njegova obrada vršili su se često i u kancelariji mutesellima.21



O arzuhalima


Riječ arzuhal nastala je od riječi arz (od ar. riječi ‘arada) što znači izlo- žiti, objasniti, podnijeti (na uvid), predstaviti i riječi hâl, što znači stanje. Riječ arz-ı hâl, tj., arzuhal dolazi u kombinaciji s glagolom vermek, etmek ili takdim etmek pa znači podnijeti arzuhal, tj., podnijeti molbu, odnosno izložiti svoje stanje. Treba praviti razliku između riječi arzuhal, što znači molba kao apstraktan pojam, bilo da stoji sama ili u kombinaciji s pomoćnim glagolom etmek, vermek, takdim etmek, i između riječi arzuhal, koja predstavlja jedan osoben diplomatički dokument u kojem je zainteresovana strana izražavala svoju privatnu i ličnu molbu, žalbu, zahtjev i proslijeđivala ih organima vlasti koji su bili nadležni da takve probleme rješavaju. Arzuhale su, uglavnom, slali i potpisivali pojedinci, a odnosili su se na neke lične i personalne proble- me. To su mogli biti jednako pripadnici zimija i raje, kao i pripadnici askera te razni drugi državni službenici. Ukoliko je jedna homogena i kompaktna skupina iznosila neki zajednički problem, i tada se sastavljao skupni ili gru- pni arzuhal i potpisivan je sa „ehâli“, re‘âya, fukarâ i slično. Npr. bendegân fukarâ-yı karye-i Orahovo22 ili bendegân fukarâ-yı mezbûr.23 U takvoj vrsti potpisanog arzuhala nije se isticao nijedan pojedinac. Sastavljani su raznim povodima kao što su npr.: utjerivanje duga, zaštita imovinskih prava, zaštita prava na prihode koje je neko ugrožavao, problemi oko naslijeđa, molbe za oslobađanje od državnih nameta, molbe za oslobađanje od obavljanja vojnih


  1. Mislim da mutesellimske aktivnosti navedene vrste nisu ugrožavale kadijsku službu (v.

    1. Sućeska, Mjesto mutesellima u lokalnoj upravi do tanzimata, Godišnjak Pravnog fakulteta, VII (1959), str. 295-315.), nego je to spadalo u dio redovnih dužnosti mutese- llima kao lica ovlaštenog od valije opunomenog da u njegovo ime sprovodi istragu i donosi odluke u praktnom rješenju problema nekih jednostavnijih slajeva privatne prirode. Ali ako je ta pitanja trebalo i šerijatski protumiti i obraditi, tada je neophodna bila intervencija kadija, jer su u poslovima šerijatske prirode samo oni mogli biti nazočni i donositi presudu.

  2. A-4387 / TO - 1. Perzijska riječ bende, mn. bendegân znači rob (Božiji) tj. abd, köle, kul i njom se iskazuje poniznost i skromnost molitelja. Umjesto ove dolaze i riji el-fakîr i el-hakîr./ siromašni, skromni, bijedni.

  3. A-4387/TO-2; A-1412 / TO: Arzuhal seljana sela Orahovo u Travnkom kadiluku koji ima uobajeni petak za arzuhale a završava sa: ....merâhim-i aliyyelerinden mercûdur ki yedimizde olan hüccet-i şer‘iyyeye mugâyır rencîde ettirilmemek bında fermân-ı şerifleri ricâ ve niyâz olunur bâkî fermân sultânım hazretlerinindir. Bendegân fukarâ-yı mezbûr.


dužnosti i razne druge molbe. Arzuhal se upućivao i s molbom da se protivna strana privede na sud. Takav arzuhal upućivan je ili valiji s molbom da se protivna strana privede na Divan zbog rasprave ili mutesellimu kao nižoj instanci, gdje su se stranke, također, mogle privoditi na raspravu.

Arzuhal ima svoju određenu formu: ispisan je na debelom papiru s vodenim znakom. Tekst arzuhala pisao se se na lijevoj donjoj strani papira. Na desnoj strani ostavljao se prostor za ilam. Iznad arzuhala na lijevoj strani ostavljan je prostor za bujuruldiju, a na desnoj iznad ilama za drugu bujuruldiju koja se upisivala ako je bilo potrebno. Kao i svaki drugi dokument, on ima svoj uobi- čajeni obrazac koji se može razlikovati samo u sitnim varijacijama. Počinje sa HU, ispisanom u stiliziranom obliku na vrhu dokumenta, potom dolazi elkab24 kao vid obraćanja i titulacije nadležnih državnih službenika, dolazi uvodno obrazloženje nakon izraza učtivog oslovljavanja / elkab: Arz-ı hâl-i kullarıdır ki../ arzuhal roba (Božijeg) i roba njegove ekselencije.25 Nakon toga slijedi predstavljanje i opis podnosioca arzuhala i njegovog stanja i potrebe. Nakon što se stanje izloži, dolazi uobičajeni obrazac kojim se kurtoazno iskazuje molba, potom dolazi završna sentenca kojom se potvrđuje pravo na donošenje odluke onom ko odluku može donijeti. I ispod teksta arzuhala dolazi potpis podnosioca arzuhala s izrazima poniznosti kao što su bende / rob, câriye / robinja, ako se radi o ženskoj osobi ili ed-dâ‘î ili dâ‘î / molitelj te potpis, tj. ime podnosioca. Kütükoğlu je do sada dala najtemeljitiju obradu strukture arzuhala kao i brojne varijacije elkaba i završnih obrazaca.26 Na arzuhalu nema datuma, ali mora imati potpis podnosioca arzuhala.27 Datum se stavljao samo naknadno na odgovarajuće dokumente koji su dopisivani iznad i sa strane arzuhala ukoliko je dokument prošao kancelarijsku obradu. Arzuhali su na lokalnom nivou upućivani mulli, naibima,28 kadijama, mutesellimima,29 valijama i, po potrebi, i nekim drugim državnim službenicima kao što su



  1. Izraz ustaljen u osmansko-turskoj terminologiji, izveden od ar. riji laqab mn. alqâb, što znači titula, zvanje. Ovdje elkab označava uobajene izraze oslovljavanja koji su bili precizno određeni za svakog državnog službenika i na osnovu kojih su se mogli odrediti rang i status navedenog službenika.

  2. Kul je ovdje rob Božiji koji je i pokorni podanik i poslušni službenik državnog službenika na višem nivou kojem upuje molbu, tj. njegove ekselencije.

  3. Kütükoğlu, n. d. , str. 303-305.

  4. Potpis je mogao biti njegov vlastorni, što je bio slaj sa arzuhalima državnih službe- nika, a ako je bio pripadnik nepismene raje, tada je arzuhal, umjesto njega, sastavljao i potpisivao pisar / katip.

  5. A- 2155 / TO: .....merâhim-i âsafânelerinden mercûdur ki mezbûrları zâbitleri ma‘rifetiyle huzûr-i şer‘a ihzâr ve hakkımızı ihkâk-ı hakk olunmak bında Sarây nâ’ibi efendiye hitâben fermân-ı şerîfleri ricâ olunur bâkî fermân devletlü sultânımındır.

29 A-429 / TO.


defterdari, timar-ćehaje, defter-ćehaje30 i drugi koji su mogli biti oslovljavani kao „gospoda s Divana“ / ehâlî-i Dîvân efendîleri.31 Stanovnici gradova, sela ili nekih područja čiji su prihodi dodjeljivani visokim državnim službenicima kao vid plaće kao što su zeameti, npr., znali su upućivati kolektivne arzuhale obraćajući se Divanu preko zaima, a ne preko kadije. U tom smislu interesan- tan je kao primjer kolektivni arzuhal stanovnika sela Ribnice u tuzlanskom kraju koji su se posredstvom zaima Dženneti-zade Derviša Mustafa-bega obratili na Divan da im dozvoli izgradnju konačišta u selu za putnike.32 Treba napomenuti da mu se ovom prilikom nisu obratili kao mutesellimu nego kao zaimu.33 Arzuhali su upućivani, i tražilo se rješenje od više instance, uglav- nom, preko suda / mahkeme i preko nadležnih sudskih službenika. Arzuhal je dolazio ili u kancelariju valije, njegovog kajmakama ili mutesellima. Ukoliko je pitanje bilo jasno, rješenje se, bilo negativno ili pozitivno, donosilo odmah i kratka sahha-bujuruldija o tome upisivala se iznad arzuhala na lijevoj strani. Iz valijine kancelarije naredba se uvijek prosljeđivala na nižu instancu lokal- ne vlasti u kadilucima, tj. na kadije i mutesellime. Ukoliko pitanje nije bilo sasvim jasno u bujuruldiji se iznosio zahtjev upućen mulli, kadijama ili naibi-


  1. A-446 / TO: Arzuhal kojim Smail-beĝ Džennetić moli (bosanskog vezira) obrajući se posredstvom timar-defterdara i defterehaje da oslobodi njega i njegovu bru Mustafa- bega i Ferhad-bega, pisara i muteferriku Divana Bosne od puta za koji su dobili poziv da idu s njim. Vezir oprašta Smail-begu bujuruldijom datiranom 16. ševvala 1166. / 16. augusta 1753. godine, a od Mustafa-bega i Ferhad-bega traži da pošalju za sebe zamjenu. Bujuruldija iznad arzuhala upena defterehaji glasi: Izzetlü defter kethüdâsı

Sâhib-i arz-ı hâl Ismâ‘îl beğ bu defa hizmetinden mu‘âf ve kaydına şerh verilüp merkûmûn biraderleri Mustafa beĝ ve Ferhad beĝ yerine bedel olmak üzere taraflarından birer bedelden iki nefer adam gönderilüp hizmet-i lâzimesinde kıyâm olunmak buyuruldı. Arzuhal glasi: Devletlü merhametlü inâyetlü sultânım hazretleri sâğ olsun

Arz-ı hâl-i kullarıdır ki bu kulları karındaşlarım Mustafâ ve Ferhad kullarıyla Divân-ı Bosna’da kâtib ve müteferrika kullarından olup bu defa devletlü inâyetlü velîü’n-ni‘am efendimiz hazretleri eymen evkâtta Travnik’den hareket ve azîmetlerin olduğuna binâen sâ’ir defterlü kullarıyla mevcûd bulunmak bında fermân-ı hazret-i velîü’n-ni‘am / velliyyü’/ dır olmağın merâhim-i aliyyelerinden mercûdur ki bu kullarını bu def‘a mu‘âf ve merhamet ve dirliklerimize zarâr gelmemek üzere izn-i aliyyeleri ve kaydımıza şerh verilmek içün tîmâr defterrı ve defter kethüdâsı kullarına hitâben fermân-ı mer- hamet-i aliyyeleri niyâz olunur bâkî fermân devletlü inâyetlü velîü’n-ni‘am efendimiz hazretlerinindir. Bende Ismail Cennetizâde.

  1. A-414 / TO: Derviš Mustafa-beg Džennetić tražeći zeamet Vogošću uputio je arzuhal obraćajući se „gospodi sa Divana“ (...ahâlî-i Divân efendilere hitâben fermân-ı âlileri ricâ olunur..) Ovaj citat je indikativan jer upuje na to da su navedeni ahâlî-i Divân efendileri, tj neko iz navedene grupe iz valijine kancelarije / daire mogli rješavati određena pitanja i utjecati na njihovo rješavanje.

32 A- 427 / TO.

33 A-427 / TO: bu fukarâ karyemizde misâfir-i nüzûl içün müceddeden bir hân binâ eyle- memize izn-i aliyyeleri mütezammın karyemiz za‘îmi Cennetizâde Derviş Mustafa beĝ kullarına hitâben emr ü fermân devletlü sultânımındır.


ma ili, po potrebi, nekom drugom nadležnom licu, tj., odgovornom državnom službeniku da podnese izvještaj / i‘lâm. Izvještaj se dopisivao s desne strane arzuhala na prostoru koji je za tu namjenu bio ostavljan prazan. Za razliku od arzuhala izvještaj / i‘lâm imao je obavezan datum i potpis kadije ili nekog drugog državnog službenika, ukoliko se njegov izvještaj tražio. Potom je izdavana nova kratka sahha-bujuruldija koja se dopisivala iznad ilama, tj. na desnoj strani.34 Iznad kratkih bujuruldija i ispod znaka naredbe buyurul- du dolazio je često potpis valijinog zamjenika / kaymakam35 sa penčom ili čak, po potrebi, i mutesellima Saraj Bosne, također s penčom.36 Arzuhali su upućivani mulli, kadiji kadiluka ili naibu i mutesellim-agi kao prvoj instanci. Ukoliko bi se na tom nivou postiglo rješenje, predmet je time bio završen i iznad arzuhala je bilježena kratka bujuruldija sa potpisom mutesellima i njegovom penčom. Ako se radilo o složenijem pitanju tada je arzuhal dolazio preko suda / mahkeme direktno na Divan, gdje je valijin kajmakam upućivao sa svojim potpisom i penčom odgovornim sudskim službenicima kratku buju- ruldiju37 kojom je prihvatao ili osporavao navode iz arzuhala, ili je pozivao suprotstavljene strane na Divan radi vođenja procesa. Na osnovu sačuvanih i kancelarijski obrađenih arzuhala jasno je da je na pitanja koja su bila predmet arzuhala odgovarao, uglavnom, valijin zamjenik i mutesellim.

O nekim pitanjima arzuhali se nisu slali na lokalne organe vlasti, nego su se slali na Portu, te su bili povod i za izdavanje fermana.38 Mi nemamo u našoj zbirci primjere kancelarijski obrađenih arzuhala koji su upućivani na Portu. Imamo samo kopije / suret takvih arzuhala.39 Na osnovu fermana koji su na temelju navedenih arzuhala pristizali u Bosnu vidi se da su se takvi arzuhali slali posredstvom mulle koji je sjedio u Saraj Bosni. Arzuhali i mahazari koji



  1. Na osnovu uvida u zbirku kancelarijski obrađenih arzuhala i ilama vidi se da je rijetko iznad arzuhala i ilama dolazila kratka bujuruldija ovjerena valijinim elipsastim pečatom. Primjeri takvog ilama s valijinom originalnom bujuruldijom su vrlo rijetki, npr., suvan je ilam s bujuruldijom Husein-kapetana Gradaščevića, v. A-1104 / TO.

  2. A-426 / TO: Arzuhal Jevreja Josefa Čolaka datiran 1174. / 1761. godine iznad kojeg je upisana kratka bujuruldija s potpisom Ibrahima, kajmakama Bosne.

  3. Pošto sahha-bujuruldije imaju samo znak sahha / sahh iznad i buyuruldu / buyuruldı ispod naredbe kao oenite znakove, dakle nemaju nikakvog osobenog pata, vrlo je vjerovatno da su ove kratke bujuruldije umjesto valije nekada, po potrebi, potpisivali službenici iz njegove kancelarije koji su se nazivali ehâlî-i Divân-ı Bosna

37 A-426 / TO.

  1. Npr., u jednom fermanu datiranom 1179. / 1765. godine i upenom banjalkom kadiji, kojim se zabranjuje zloupotreba naiba, navodi se da je izdat na osnovu arzuhala ehalije kadiluka. S obzirom da ovdje ehalija nastupa kao jedan jedinstven kolektivni subjekt koji se tuži glede određenog zajednkog pitanja, to je njihova tužba i molba, proslijeđena arzuhalom, a ne mahzarom.

  2. V. primjerke arzuhala Nefise Džennetić.


su dolazili na Portu evidentirani su u deftere u kojim su se vodila takva pitanja sa područja cijelog carstva, ali se nisu u cjelini prepisivali nego su ispisivani samo njihovi sažeci. Kod nas u Bosni mogle su biti samo sačuvane kolek- tivne predstavke u vidu arzuhala koji je slala ehalija, koja nastupa kao jedan jedinstven subjekat, i mahzara, koji potpisuju ugledne osobe s jasno određe- nim identitetom, samo ako nisu bile uzete u kancelarijsku obradu, dakle ako su bile u formi kopije / suret. Naime, dokumenti navedene vrste koji su se slali na Portu tamo su i obrađivani. Bilo je upornih pojedinaca koji su svoje arzuhale upućivali direktno na Portu. Kao primjer može se navesti nekoliko fermana koji su izdati na brojne arzuhale Nefise, supruge umrlog Džennetića iz zaimske i mutesellimske porodice, koja se u više navrata tužila na svoju svekrvu pokušavajući zaštititi pravo na svoj dio imovine.40

Iznad arzuhala koji su dospijevali na Portu i koji su bili predočeni sultanu, na lijevoj strani sultan je dopisivao odobrenje da se udovolji zahtjevu i molbi vlastoručnim potpisom / hatt-ı humâyûn / hümâyûn: Ihsân-ı humâyûnum olmuşdur. Ispod toga je bilo napisano Pâdişâhımın. A nakon toga je u kan- celariji sadrazama ispisivana bujuruldija sa znakom sahha / sahh iznad i znakom buyuruldu/ buyuruldı ispod teksta bujuruldije kojom se naredba s vrha prosljeđivala na izvršne organe niže vlasti.41 Obrada arzuhala na Porti često nije uključivala sultanov hatti-humajun. Dokumenti su obrađivani u kancelariji velikog vezira, glavnog defterdara, defter-emina i drugih službe- nika Divana. Na njima su, pored kratkih, navedenih bujuruldija registrirane u defterhani i bilješke na margini / der-kenâr. Na taj je način na obrađenom dokumentu bilo po nekoliko registracija iz raznih kancelarija.42

Sačuvano je nekoliko arzuhala koje je hadži Nefisa, žena sarajevskog mutesellima zaima Mustafe Džennetića upućivala na Divan obraćajući se arzuhalom preko mulle u Saraj Bosni i mutesellim-age.43 S Divana je dolazila bujuruldija upućena mulli i mutesellimu s nalogom da se stvar ispita i da se rasprava održi na Divanu. Iz velikog broja fermana koji su dolazili na Nefisi- ne arzuhale jasno je da se sporovi oko njene imovine nisu uspijevali razriješiti ni na jednom od lokalnih nivoa, nego da su se u nekoliko navrata rješavali na carskom Divanu. Naravno, ovo je slučaj karakterističan za pripadnike visoke društvene klase.

Arzuhali koji su dolazili na Portu slali su se sadrazamu i pregledani su i registrirani njihovi kratki sadržaji u nadležnim divanima, a padišahu se


40 A-1014, 1157, 1158, 1159, 1160, 1161, 1162, 1745 / TO.

  1. V. M. Kütükoğlu, n.d. str. 570: faksimil dokumenta.

  2. V. n.d. str. 573: Ekler /dodaci sa faksimilima dokumenata. Iznad arzuhala i na marginama ima čak 8 raznih registracija.

43 A-101, 436, 439, 445, 937, 958 / TO.


podnosio samo određeni broj izabranih arzuhala, i to u sažetoj formi. M. Kütükoğlu navodi citat od Koči-beja (Koçı Bey) iz njegove Risale, koju je uputio sultanu Ibrahimu i u kojoj objašnjava kako su arzuhali koji su bili podnošeni sultanu prebacivani sadrazamu nakon što su bili pročitani: “Moj sretni car bi rekao ćehaji kapidžija: “Naredit ćete “uzmi ovaj arzuhal” i koliko bude arzuhala, sve će biti sabrano. Kada sretno stignu do carskog saraja jedan po jedan ćete pročitati. Veziru ćete napisati jedno časno pismo: “Ti koji si veziri-azam tebi sam poslao nekoliko arzuhala koji su upućeni carskom pragu (rikâb-ı Humâyûn / Hümâyûn). Nađi one koji su poslali arzuhal, saslušaj njihove predmete (da‘vâ), ispuni pravdu, tako da znate, i recite neka se više carskom rikabu ne šalje arzuhal.”44



Primjeri pojedinačnih i grupnih arzuhala koji nisu kancelarijski obrađeni


*Nedatiran arzuhal / koncept molbe hadži Nefise (Džennetić).45 HU karakteristično za dokumente kancelarijski obrađene, uglavnom se ne nalazi pri vrhu kancelarijski neobrađenih dokumenata.


Počinje s: Devletlü inâyetlü adâletlü ‘âmme-i fukarâya merhametlü sultânım tâle bekâhu hazretlerinin Hakk subhânehu ve te‘âlâ hazretleri vücûd-i şerîflerin hatâsız edüp sâye-i adâletlerin üzerimizden zâ’il eylemeye âmîn arz-ı hâl-i câriyeleri budur ki .....


Završava s: ...merâhim-i aliyyelerinden mercûdur ki hasbeten li’Llâhi te‘âlâ ve merzâten li-rûhi resûlihi’ l-kerîm kenâr yerlerde şâhid-zôr ile bu câriyelerine gadir olunmamak içün huzûr-ı adâletlerinde merkûme Meryem hâtûn ile da‘vâmıza feysal ve ihkâk-ı hakk ettirilmek bında mu’ekked buyuruldı-ı emr üslûpleri sadaka ve inâyet buyurulmak bında emr ü fermân devletlü adâletlü merhametlü sultânım hazretlerinindir

Bende hâcce Nefîsa câriyeleri.


Sa strane arzuhala napisana je bilješka: ve ber takrîbiyle ret inhâ.









    1. Prema: Ali Kemali Aksut neşri Istanbul, 1939., s. 121.

    2. A-436 / TO. Nefisa moli Divan Bosne da izda ponovo bujuruldiju kojom se zabranjuje njenoj svekrvi Merjemi Džennetić da je napada i da se u njeno vlasništvo miješa.

































A-436 / TO: Neprotokolirani koncept arzuhala.



*Nedatiran grupni arzuhal djece iz Akhisara koja se tuže što im je hodža Daut-spahija uhapšen i kažu da im nedostaju dersovi.46

Počinje s: Arz-ı hâl-i sıbyân-ı Akhisâr kullarıdır ki hâlâ Travnik kal‘asında inâyetlü efendimiz hazretlerinin fermânıyla mahbûs olan Daut sipâhî kulları havâcemiz olup bu kadar zamândan beri bu kulları dersten mahrûm kalup hasbeten li’Llâhi’l-azîm ve taleben li merzâtihi’l-kerîm bu kulları der- sten mahrûm ve avâre olmamızı lâyık ve sezâvâr47 görmeyüp havâcemiz-i (hocamız) mezbûr Daut sipâhî ıtlâkıyla bu kulların mesrûr buyurulmak ricâ ve temennâsıyla inâyetlü efendimiz hazretlerine arz-ı hâl olundu bâkî fermân lütf ü ihsân sultânım hazretlerinindir

Bendegân sıbyân-ı kasaba-ı Akhisar


    1. A-4015 / TO. Na arzuhal je bila izdata i bujuruldija, ali je otkinuta i vidi se samo mali dio.

    2. U originalu greškom piše samo seza.


Primjeri za arzuhal i ilam koji su obrađeni u kancelariji valije i s ubilježenom bujuruldijom valije


*Arzuhal Mahmuta i Mehmeda.48


Na vrhu dokumenta stoji HU. Iznad bujuruldije ima valijin elipsasti pečat, koji se sasvim rijetko susreće iznad ovih kratkih bujuruldija registriranih iznad arzuhala. U valijinom elipsastom pečatu stoji: 49


Ve mâ tevfikî illâ bi’Llâh Abduhu el-hâcc Muhammed Aleyhi tevekkeltu ve ileyhi unîb

Tekst bujuruldije glasi: Sarây munlâsı izzetlü fazîletlü efendi hazretleri merkûmânın yedlerinde olan berât-ı mûcebince tımâr-ı mezbûru kendüle- rine zabt ve mahsûlât ve rusûmâtını ahz ve kabz ettirilüp âhirin müdâhalesi men‘ ve def‘ olunmak buyuruldı fî 29 N (Ramazân) sene (1) 169


Arzuhal ima uobičajeni već ranije citirani početni obrazac, a završava sa:

...mahsûlât ve rusûmâtı ahz ve kabz ettirilmek bında Sarây Bosna munlâsı fazîletlü efendi-i çâkeranelerine hitâben fermân-ı şerîfleri niyâz olunur ol bâbda emr ü fermân devletlü inâyetlü sultânım hazretlerinindir

Bende Mahmûd ve Mehmed çırâğınız
















    1. A-1757 / TO: Arzuhal Mahmuta i Mehmeda, koji su dobili berat na timar od 2050 ai u selu Sinjevu (Mokro), u kojem se moli da se sarajevskom kadiji mulli naredi da im ga preda u posjed kako bi s njeg mogli pobirati prihod i takse (rusumat). Navedeni timar ustupili su Alija i Bekir jer nisu željeli da dalje služe.

Na istom aktu ubilježena je bujuruldija datirana 29. ramazana 1169. / 27. juna 1756. godine upena sarajevskom kadiji s nalogom da ih uvede u posjed i drugima spriji miješanje u prihode i takse.

    1. O valijinim patima i tekstovima u valijinim patima v. R. Muderizov, n. d.












































A-1757 / TO: Slika arzuhala i valijine bujuruldije s elipsastim pečatom iznad kojeg stoji HU.



* Bujuruldija s elipsastim valijinim pečatom ubilježena iznad ilama sarajevskog kadije, hafiza hadži Hasana50 odgovor je na ilam kadije u vezi s


    1. A- 4618 / TO: Ilam datiran 05. džumade-l-ahira 1195. / 29. maj 1781. godine sarajevskog kadije hafiza hadži Hasana sastavljen u vezi s ubistvom u Srebrenici u kojem je kadija bio Ćesri-zade Mehmed-efendija. Bujuruldijom datiranom 09. džumade-l-ahira 1195. dozvoljava se egzekucija ubice zatenog od sarajevskog mutesellima.


egzekucijom ubice. Očigledno je da kada se radi o ozbiljnim pitanjima, tada valija lično donosi svoju kratku bujuruldiju kao odgovor na ilam ili arzuhal.

Elipsasti valijin pat datiran je 1188. / 1744. godine.51 Tekst bujuruldije: Sarây Bosna munlâsı izzetlü fazîletlü efendî zîdet fezâ’iluhu Sarây Bosna mütesellimi ağa ve zâbitânı her şakî-i mesfûr kâtilin kısâsan ve ibreten izinle îcâb ve îfâsı olunduğu işbu i‘lâm-i şer‘iyye tık olmakla mûcebince ibreten cezâsı tertîb olunmak buyuruldı 9. C (Cumâde’l-âhır) sene (1)195.








































A-4618 / TO: Slika kadijinog ilama i valijine bujuruldije s elipsastim patom.

Obavezno HU ispisano pri vrhu jedva se nazire.


    1. O tekstovima sa pata valija v. Rizo Muderizov, Nekoliko muhurova bosnaskih valija

u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1-2, Sarajevo, 1916.


Primjeri arzuhala s ilamom i bujuruldijama valijinih kajmakama


*Arzuhal zimija Ivana i Pave.52

Iznad bujuruldija ubilježeno je HU. Iznad arzuhala ubilježena je prva naredba Ibrahima, bosanskog kajmakama, sa njegovim patom: Medîne-i Sarây munlâsı fazîletlü semâhatlü efendî hazretleri ve mütesellimi izzetlü Ismâ‘îl beğ yedlerinde olan senedâta nazaran ve hilâf-ı şer‘i şerîf rencîde ettirmeyesiz fî 28 CA (Cumâde’l-evvel) sene (1)174.

Arzuhal glasi: Devletlü merhametlü efendim sultânım hazretleri sâğ olsun Arz-ı hâl-i re‘âya fukarâlarıdır bu fukaralarımız Kreşevo sâkinlerinden müslimîn cema‘âtından olup cema‘ât-ı mezbûrde sâkinlerinden bir Ahmed nâm kimesne bu kullarınızı huzûr şer‘a da‘vet etmeden ve taleb etmeden bu fukarâlarınızın üzerine medîne-i Sarây mütesellimi aga tarafından hilâf-ı inhâsıyla bu kullarına mübâşir ta‘yîn on dokûz yük timûr taleb ve iki nefer kimesnelerimizi zindân-bend olmağın hayf ve gadr (gadir) olmakla merâ- him-i aliyyelerinden niyâzdır ki yedimizde vâli-i bık hazretlerinin iki def‘a murâfa‘a-yı şer‘ olundu buyuruldı-ı şerîflerine nazar ve yedimizde olân fetvâ-yı şerîflerimize manzûr buyuruldukta hilâf-ı şer‘ on dokûz haml timûr mutâlebesiyle şer‘an rencîdelerimize men‘ ve def‘ olmazsa hasmımız ile huzûrunuzda murâfa‘a ve ihkâk-ı hakk olunmak bında fermân-ı şerîfleri

niyâz olunup bâkî fermân sultânımındır

Bende zimmî Ivan Bende zimmî Pavo

Sa strane arzuhala ubilježen je kadijski ilam: Ma‘ruz-ı dâ‘îleridir ki Bundan akdem sâhib-i arz-ı hâl Pavo53 ve Ivan nâm zimmîler mezbûr

bir Ahmed başa kullarıyla murâfa‘a olup merkûmûne Kreşevo mahkeme-

sinde terâfu‘ olunduklarında mezbur bir bir54 Ahmed başanın bin dokûz yüz altmış altı kkıye timûrı mesfûrân Pavlo ve Ivan üzerlerinde olduğu şuhûd ve udûl şer‘an sâbit ve tahsîli içün mürâsele-i şer‘iyye tahrîr olunduğu lede’l- murâfa‘a bi’l-müvâcehe şuhûd ve udûldan Hüseyin bölükbaşı ve Kahrimân nâm kimesnelerin şehâdetleriyle şer‘an sâbit ve tahsîli bında tekrâr mürâsele-i şer‘iyye tahrîr ve irsâli olunduğu huzûr âlilerine i‘lâm olundu bâkî fermân hazret-i (men lehü’l) 55 fermânındir hurrire fî’l-yevmi’ s-sâni min Cumâde’l-âhir sene 1174.

Iznad ilama ubilježena je druga bujuruldija Ibrahima, kajmakama Bosne, s njegovim pečatom:


52 A- 1573 / TO.

  1. Dalje u tekstu piše Pavlo (Pavle).

  2. Ubilježeno je jedno bir viška. Malo je vjerovatno da se radi o riji berber jer tako nije spomenuta ni u arzuhalu.

  3. Izostavljeno je uobajeno men lehü’l- (fermanındır).


Sarây mütesellimi izzetlü Ismâ‘îl beğ işbu i‘lâm mûcebince tahsîl eyleyesiz fî 8 C (Cumâde’l-âhir) sene (1)174.

















































A-1573 / TO: Slika arzuhala, kadijskog ilama s patom i dvije kratke bujuruldije sa znakom HU iznad teksta i peom Ibrahima, kajmakama Bosne


Primjer arzuhala s ilamom i mutesellimskom bujuruldijom


* Arzuhal Salih-baše iz Sarajeva. 56

Iznad bujuruldije ubilježeno je HU. Iznad arzuhala ubilježena je naredba Ismaila, sarajevskog mutesellima datirana 13. rebiu-l-ahira 1180. / 18. sep- tembra 1766. godine.57 s pečatom pored njegovog potpisa u vidu pee.

Çelebi Pazarı kadısı efendi

Sâhib-i arz-ı hâlin yedindeki temessüki mantûkunca merkûm Mustafâ sipâhîde şer‘an sâbit olan hakkını ma‘rifet-i şer‘ ve ta‘yîn olu- nan mübâşir ma‘rifetiyle mahallinde tahsîli edâda muhâlefet ederse icrâ- hakk olunmak içün mübâşir-i merkûm ma‘rifetiyle medîne-i Sarây’a ihzâr ve i‘lâm eyleyesiz 13 R (Rebî‘u’l-âhir) sene (1)180.

Ismâ‘îl, mütesellim-i Sarây Bosna hâlâ.

S desne strane niže bujuruldije registrirano je: Mebleğ-i merkûmden teme- ssükte zahriyye ve teslîm olunmuştur (mebleğ 5520) bâkî kalan matlûbumdur gurûş 8480.



Arzuhal pinje s: Izzetlü meveddetlü sa‘âdetlü sultânım hazretleri sâğ olsun

Arz-ı hâl-i bendeleri budur ki mukaddemâ medîne-i Sarây Bosna’da merhûm vefât eden Sâcâk oğlu Ali başa nâm kimesneye be-temessük medyûn olan Ahmed beğ ibn Yûsuf beğ an karye-i Arnautovik58 mezbûr Ahmed beğ deyni edâ ve teslîm etmeden fevt verâseti mütevvefânın karındâşı Mustafâ beğ inhisârı tahakkukundan sonra mezbûr müverrisimiz Ali başa dahi fevt irs-i şer‘ile mâ-terekesi şer‘ile bize isâbet ve intikâl etmeğin karye-i mezbûrede sâkin olan Mustafâ beğ’den bâ-temessük on dört bin akçe şimdi müverrisi- mizden bize intikâl ve isâbet etmeğin hakkı ve alacağımızdır hasbeten li’Llâhi mezbûr Mustafâ sipâhiden hakkımızı ihkâk ve alıvermek bında arz-ı hâla cesâret olundu bâkî emr59 fermân efendim sultânım hazretlerinindir.

Bende Salih başa

Sa strane, desno od arzuhala, ubilježen je ilam:



  1. A-430 / TO: Arzuhal Salih-baše iz Sarajeva kojim moli da mu se naplati 14000 ai iz ostavštine Ahmed-bega, sina Jusuf-bega, iz sela Arnautova, koje je umrli Ahmed-beg dugovao Ali-baši Saku, koji je također umro, a čiji je nasljednik navedeni molitelj.

  2. Mutesellim nalaže kadiji u Rogatici da stvar ispita i, ako se bude protivio Mustafa-beg (spahija), brat umrlog Ahmed-bega, da ga po mubaširu pošalje u Sarajevo. Uz molbu je registriran i ilam o tom pitanju datiran 27. rebiul-ahira 1180. / 30. oktobar 1766. godine.

  3. Arnautovići kod Visokog.

  4. Nedostaje veznik ve.


Ma‘rûz-ı dâ‘îleridir ki

Derûn-ı arz-ı hâlda ism-i mestûr olan Mustafâ beğ bendeleri ma‘rifet-i şer‘ile ve zâbiti ma‘rifetiyle meclis-i şer‘a ihzâr ve müvâcehesinde buyuruldı-ı hatîr ve60 feth ve kirâ’et olundukta sem‘an ve tâ‘aten deyü sâhib-i arz-ı hâl Salih başaya karındâşım Ahmed beğ nâm müteveffânın deynini olduğunu ma‘lum olmayup sâbit ederse tazmîni kimden zım gelirse tazmîn olunur kazâdan kazâya ihzâr olunmasın buyuruldı-ı şerîf dır olmuşdur bu def‘a ihzârını afv buyurulmak ricâsıyla bi’l-iltimâs huzûr-ı sa‘âdetinize i‘lâm olun- du bâkî fermân sultânım hazretlerinindir

Hurrire 27 Rebî‘u’l-âhir sene 1180.




































A-430 / TO: HU iznad bujuruldije, arzuhal, ilam s patom kadije i bujuruldija s penčom i patom mutesellima Saraj Bosne .


  1. Veznik ve je višak, nepotrebno napisan.


* Arzuhal i kratka bujuruldija mutesellima Derviša Mustafe (Džennetića).61 Iznad bujuruldije ubilježeno je HU.

Hâlâ Visoko nâibi faziletlü efendi zîde fazluhu ve voyvodası zîde kadru- hu işbu derûn-ı arz-ı hâlda mestûrül-esâmî zimmîleri huzûr-ı şer‘a ihzâr ve ma‘rifet-i şer‘ile sâhib-i arz-ı hâlin ber-mantûk-ı defter ta‘yîn olunân mübâşir ma‘rifetiyle tahsîl ve edâda mumâne‘at ederler ise bu tarafa mübâşire mashûben ihzâr olunmak edesiz fî 11 C (Cumâdel-âhir) sene (1)195

Derviş Mustafa mütesellim-i Sarây hâlâ62

Arzuhal glasi : Devletlü inâyetlü merhametlü sultânım hazretleri sâğ olsun

Arz-ı hâl-i kullarıdır ki Visoko kazâsına tâbi‘ Blâja me‘a Sutiska kazâsına tâbi‘ Kamenâça63 nâm kurâlarda sâkin ve mütemekkin zimmîlerden alacağı hakkımız olmakla nice def‘a taleb eyledik evvelde muhâlefet etmekle adamınız kulları ma‘rifetiyle tahsîl buyurulmak bında emr ü fermân devletlü inâyetlü merhametlü sultânım hazretlerinindir.

Bende Abdullah alemdâr hâlâ64


Mahzari


Mahzari su kolektivne predstavke koje su potpisivali najugledniji članovi društva iz redova uleme ili državnih službenika brojnim pojedinačnim potpi- sima i pečatima. Kütükoğlu definira mahzar kao arzuhal s mnogo potpisa.65 Ova definicija nije precizna jer treba kazati „potpisa brojnih uglednih musli- mana“, pošto postoje kolektivni arzuhali s mnogo pojedinačnih potpisa, ali potpisa uglednih zimijja. Nedkov navodi kolektivni arzuhal zimija Bugara, stanovnika Osman Pazara (Omur-Dag) na kojem su se navedeni pojedinačno, a ne skupno, potpisali. Međutim treba napomenuti da je ovaj arzuhal datiran 1875. godine, dakle u vrijeme kada više nisu važila pravila klasične osmanske diplomatike.66


  1. A - 498 / TO: Arzuhal alemdara Abdullaha upen mutesellimu s molbom da mu od troji- ce zimija u Sutjesci naplati dug u iznosu od 1650 groša. Mutesellim nalaže bujuruldijom datiranom 11. džumadel-ahira 1195. / 04. juna 1781. godine viskom kadiji i vojvodi da utjeraju dug, a ako dužnici ne plate naređuje da ih otpreme u Sarajevo.

  2. Potpis je u pei, a ubilježen je i njegov pat.

  3. Kamenica kod Breze i Visokog.

  4. Sa strane arzuhala (desno gdje se uobajeno upisuje ilam) ubilježeni su pojedinno iznosi duga dužnika.

  5. Kütükoĝlu, n.d., str. 315.

  6. V. Borıs Nedkov, Osmanoturska diplomatika i paleografija, Sofija, 1972, str. 167-169: Ovaj arzuhal pinje sa: Ma‘rûz-ı kullarıdır, a završava sa:........işbu arz-ı hâl-i abd-i çâkerânelerimiz terkîm ve takdîme ictisârlarımız kılındı.


Među potpisnicima mahzara nalaze se kadije, naibi, muderrisi, spahije, zaimi, mutevelije, imami i hatibi, razni pripadnici vojnih redova i drugi. Svi su oni citirani u uvodnom obrascu mahzara kao dokumenta, npr. kao „ulema, imami i hatibi, kapetani, zabiti, age i, oenito, ostala muhamedanska siroti- nja koja iskazuje svoje stanje putem mahzara.“ U mahzarima se navodilo ko su, općenito, bili potpisnici. U tom smislu, ima određenih varijacija. Npr. „... časne mulle i plemeniti muderrisi, časne kadije vrijedne poštovanja, muftije pokrajine, ulema, dobri ljudi, imami i hatibi, šejhovi čija se dova prima, zaimi timarnici, odžaklije, trgovci i zanatlije i sva sirotinja i fukara diljem kadiluka i sva fukara i svi slabi iz ummeta Muhammedovog putem mahzara (iznose) riječ koja izražava stanje i tugu...“ ( ..mevâli-i ‘izâm ve muderrisîn-i kirâm ve eşrâf-ı kuzât zevi’l-ihtirâm ve müfti-i belde ve ulemâ ve sulehâ ve e’imme ve hutabâ ve meşâyih-i mustecâb‘ü-d-du‘â ve zu‘amâ ve erbâb-ı tîmâr ve ocaklı kulları ve ashâb-ı ticâret ve erbâb-ı hirfet ve etrâf-ı kazâlardan müctemi‘ fakîr ve fakır ve za‘f hâle mübtelâ bi’l-cümle ümmet-i Muhammed-i fukarâ ve zu‘afânın be-tarîk-i mahzar arz-ı hâl-i çeker söz ve gumûm endûzleridir ki..“)67 Mahzari su kao kolektivne predstavke upivani ili na Divan Bosne ili na Portu posredstvom mulle u Saraj Bosni. Mahzari koji su odašiljani na Portu mogli su biti popreni i kadijskim pismom i zajedno su oba ova dokumenta činila izvještaj na osnovu kojeg je Porta sagledavala situaciju na terenu i preduzimala potrebne mjere formiraji na osnovu njih svoje nared- be. Mahzar je lnim potpisima i patima potpisivalo na desetine potpisni- ka. Za razliku od arzuhala, koji su se odnosili na neka pojedinna pitanja i probleme, mahzari su predstavljali dokumente kojim se ukazivalo na neki ozbiljan problem na nivou šire društvene zajednice pa su stoga na njegovom identifikovanju, prepoznavanju i rješavanju estvovali najistaknutiji i naju- gledni članovi te zajednice. Primjer takvog mahzara jeste i mahzar uglednih predstavnika pokrajine Bosne koji su se okupili u Sarajevu iz 48 kadiluka s namjerom da iskažu svoje neslaganje s ukidanjem janarske organizacije. U mahzaru su prvo iskazali svoju pokornost i odanost sultanu, a potom su ga zamolili da, uzimaji u obzir njihov težak položaj u kojem su opkoljeni neprijateljem sa svih strana, ostavi odžakluke i janarsku organizaciju kao garanciju njihove sigurnosti. Navedeni mahzari predstavljaju kopije / suret koji su, igledno, zbog toga što su bili posebno važni u vrijeme ukidanja janičarske organizacije i što su upivali na vrlo ozbiljno društveno i politko stanje, mnogo prepisivani.68

Mahzari su sastavljani i povodom tužbi na nekog visokog državnog služ- benika koji je činio nasilje. Primjer takvog mahzara jeste kolektivna tužba 22


67 A-2868 / TO.

68 A-2868 / TO i A-2351 / TO.


ugledne osobe iznesena protiv ljubuškog kapetana Alije zbog čijeg se nasilja raja iseljavala na austrijsko područje.69 Pored mahzara koji predstavljaju vrstu tužbe na upravna lica ili odmetnike / eşkiya, postoje mahzari kojim se moli vraćanje na mjesto nekog službenog lica koje je skinuto s dužnosti, ili mahazari kao kolektivna molba da se nekome vrati oduzeti zeamet ili timar. Također postoje mahzari kao vrsta molbe da se kolektivno oproste neki porezi i slično tome. Na mahzarima kao ni na arzuhalima ne dolazi datum. Bilježi se samo datum njihove registracije u kancelariji gdje su stigli na obradu.

Kütükoğlu navodi obrasce mahzara sa inskripcijama / elkâb koji su upu- ćivani padišahu, sadrazamu ili Carskom divanu. Mi imamo suvane obrasce mahzara pojedinnih dokumenata koji su se upivali na lokalnom nivou, prije svega vezirima. Takvi mahzari imaju poseban uvodni obrazac npr. Devletlü adâletlü merhametlü sultânım hazretleri devlet ü ikbâl sa‘âdet iclâl ile dâ’im ve sâğ olsun.70

Obrasci mahzara evidentirani po bosanskim medžmuama ili inšaima daju obrasce koji su se upivali na Portu: Dergâh-ı felek-penâh ve bargâh-ı gerdûn-iştibâh türâbına eyâlet-i Bosna serhadında olup hizmet-i (hid- met-i) hudûda me’mûr olan kapûdânân ve agâvât ve zâbitân kullarının mahzar-ı sıhhat-eserleridir ki ...71

I obrasci mahzara i arzuhala imaju brojne veoma slične varijacije. Mahza- ri koji su dolazili na Carski divan prolazili su kancelarijsku obradu. Najčešće su dobijali ispisanu bujuruldiju sadrazama iznad mahzara i bilješke na mar- gini / der-kenâr registrirane u defterhani.72 Kakvu će obradu imati mahzar, zavisilo je od njegovog sadržaja. Kao i kod arzuhala, bilo je onih mahzara na koje su ispisivani samo hatti-humajun i sadrazamova bujuruldija. Broj saču- vanih mahzara kod nas neuporedivo je manji nego broj sačuvanih arzuhala. Jedan je razlog što su se sastavljali rjeđe, tj. samo u posebnim situacijama, a drugi što su obrađivani samo na višem nivou bilo na Divanu ili, uglavnom, na Porti, i tu su ostajali.73

I mahzari kao i kolektivni arzuhali predstavljali su vrstu izvještaja o događanjima na terenu i u pokrajini. Porta je uvijek bila zaintersirana za informacije te vrste kojima se ukazivalo na određeni problem opće prirode, a


69 A-3689 / TO-5.

70 U rukopisu koji se vodi kao R-7423/1 na listu 39a ubilježen je obrazac mahzara bez pot- pisa: Mahzar reti vezire irsâl olunur

71 R-3244, list 43b.

  1. M. Kütükoğlu, n. d. str. 583.

  2. Kopije / suret ostajale su kod pošiljaoca mahzara. Vjerovatno su postojali u Pokrajini u glavnom sudu i posebni defteri u kojem su se registrirali podaci o prijemu i slanju mahza- ra i arzuhala upivanih na Portu.


u identifikaciji navedenih problema uvijek su učestvovali ugledni stanovnici Ejaleta.


Primjeri za obrazac mahzara


* U rukopisu Gazi Husrev-begove biblioteke koji se vodi kao R-7423/1 na listu 39a ubilježen je obrazac mahzara bez potpisa: Mahzar reti vezire irsâl olunur

Devletlü adâletlü merhametlü sultânım hazretleri devlet ü ikbâl sa‘âdet iclâl ile dâ’im ve sâğ olsun

Medîne-i Sarây kazâsına tabi‘ Neretva nâhiyesinde sâkin ulemâ ve sulehâ ve e’imme ve hutabâ ve sipâhî ve zu‘amâ ve sâ’ir vedâ‘i-i re‘âyânın mahzar sadakat-eserleri ve istirhâm hâlleridir ki…

Završetak: …merkûm nâhiyemiz niyâbetinde istihdâm olunmamak niyâz ile Sarây Bosna munlâsı efendi-i dâ‘îlerine hitâben be yedlerimizde buyuruldı-ı şerîf sadaka ve ihsân buyurulmak istirhâm ile hâk-pây-ı adâletlerine mahzar olundu bâkî emr ü fermân efendim sultânım hazret-i men lehü’l-emr.

*Mahzar bez datuma u kojem se iznosi kolektivna tužba na ljubuškog kapetana Aliju. Mahzar su sa 22 potpisa i pečata potpisali ugledni i učeni ljudi, imami, sufije, trgovci, vojnici, zaimi, baše iz Blagaja.74

Atabe-i aliyye-i˝ sa‘âdet-karîn ve sudde-i seniyye-i pehret-mekîn şeyyeda’Llâhu bunyânehu ilâ yevmi’d-dîn türâb-ı mustetâb süreyyâ cenâbına bi-inâyeti’t-tekrîm ve’l-iclâl ve nihâyeti’t-tazarru‘ ve’l-iptihâl cebîn-sâyi ve rûmal olunup arz-ı hâl ile ifâde-i hâl ve hulâsa-yı mâ-fi‘l-bâl budur ki memâlik-i mahrûsenin sedd-i sedîdi ve serhad-ı mansûranın hadîd kilidi olan eyâlet-i Bosna’da Hersek sancâğında medîne-i Mostar sînet an âfâtı ve’l- ekdâr ve kurub ve ittisâlında vâki‘ (vakı‘) Blâgây kazâsında sâkin olan ulemâ ve sulehâ ve e’imme ve hutabâ ve huccâc-ı müslimîn ve tâife-i yeniçeriyân ve sâ’ir vedî‘a-i hazret-i Bâri olan zu‘afânın be-tarîk-i mahzar arz-ı hâl-i sıhhat- eser ve sadâkat keserleri budur ki medîne-i mezbûre öteden berü makarr-ı ilm ol mesned-i sulehâ ve mu‘în-i fukarâ-yı sukkân-i belde ve etrâf ve nevâhi-i ehâli alâ’d-devâm etî‘û’Llâh’a ve etî‘û’r-resûle ve ûlî’l-emri minkum nazm-ı kerîm-i muktazâsınca şer‘-ı şerîfe itâ‘at ve inkıyâd üzere olup intihâ’-i serhad-ı mansûrada vâki‘(vakı‘) olduğundan a‘dâi’d-dîn75 evkât-ı muhârebe- de ve hengâm-ı mukâtelede alâ’l-husûs bu sene-i mübâreke-i mansûrada min feccin amîk ve câhidû fi sebîli’Llâhi bi emvâlikum ve enfusikum medlûlüne imtisâl76 ve bezl-i nefs ve mâl edüp i‘lâ’-i kelimeti’Llâh’da bezl-i kudret ve


  1. A-3689 / TO - 5 . Iz arhivske zbirke porodice Muslibegović iz Mostara.

  2. Izostavljeni su elif u riji a‘dâ’u i određeni član uz riječ dîn.

  3. Treba da stoji imtisalen.


sarf-ı miknet edüp esnâ’-i muhârebede leyl ü nehâr muhâfızîn ve murâbıtîn kulları olduğundan min külli’l-vücûh lâzimü’l-himâye ve vâcibü’s-siyâne olmağın kurb-ı civârımızda vâki‘ (vakı‘) Lubuşka nâhiyesi ez kadîm Mostar kazâsı muzâfâtından olup umûr-ı şer‘iyyeleri Mostar mahkemesinde görülürken vedî‘atü’Llâhi olan re‘âya kulları asûde-i hâl üzere sâ’ir ehâli ile devâm-ı devlet-i osmâniyye’ye du‘âlar ederlerken Lubuşkalı Ali kapûdân kibur ve tam‘ından nâşi celb-i mâl sevdâsıyla Lubuşka nâhiyesi hilâf-ı inhâ ile müceddeden bir cennât-ı mansıb ittihâz ile re‘âyâ ve berâyâya zulüm ve ta‘addî eylediğinden nâşi ilâ’l-ân niceleri dâru’l-harba firâr ve cümlesinin perişân (ve)77 perâkende olmalarına bâ‘is emr-i mukarrerdir min külli’l-vücûh beldemize hallel târi ve re‘âyâya gadir-i (gadr-i) sarîh olmakla der-i devlet- i ebediyyevine husrevâniyyeye mürâca‘ata muhtâc olduğundan hasbeten li’Llâhi’l-‘alâ ve istişfâ’i min resûlihi’l-mu‘allâ re‘âya ve fukarâ ve zu‘afâ ve aceze ve derd-i mendân asûde-i hâl ve re’fetü’l-bâl 78 olmak üzere nâhiye-i merkûme ez kadîm olduğu vech-i üzere Mostar kazâsına zamm ve ilhâk emr-i âlileri ihsân buyurulmak niyâzıyla bi’t-tazzaru‘ ve’l-iptihâl alâ vukû‘i’l-hâl mahzar-sadâkat birle hâk-pây-i devletlerine arz-ı hâla cesâret olundu.

Slijede pečati s uobičajenim tekstovima u transliteraciji prilagođenoj turskom načinu čitanja arapskih tekstova umetnutih u osmanske tekstove79 i 22 potpisa:



Irhamû yarhamukumü’r-Rahmân Mâ-fîhi mina’l-iltimâs li cemî‘i’n-nâs Nemmekahu el-fakîr Hüseyin eş-şeyh Nemmekahu Ismâ‘îl el-hatîb ve’l-imâm


Fa’hkum beyna’n-nâsi bi’l-hakkı Mâ kutibe fî hazâ’l-kitâb El-ân nemmekahu Mustafâ el-imâm vâki‘ bilâ şekk ve’l-irtiyâb

Nemmekahu el-hâcı Mahmud el-hatîb



Bâkî emr ü fermân der-i devlet-medârındır Irhamû garîze kavmin zelle vesme‘û Hakîkatü’l-hâl alâ hazâ’l-minvâl kavle men alâ’l-hayri delle Nemmekahu el-fakîr Mehmed el-vâ‘iz Nemmekahu el-fakîr el-hâcı Ahmed eş-

şeyh



Kavluhum hakk ve mekâluhum sıdık Hasbiya’Llâhu ve kefâ Nemmekahu Hüseyin el-imâm Nemmekahu el-hâcı Ahmed cundî bi-Câmi‘i hâssa bi-Blagay



  1. Veznik ve nije ubilježen.

  2. Piše pogrešno refte.

  3. O tekstovima ispisanim na arapskom iznad pata v.. M. Kütükoğlu, n. d., str. 319.


Irhamû men fî’l-erd(z) yerhamukum Inna’Llâha ye’muru bi’l-adli ve’l-ihsân men s-semâ Nemmekahu Mahmûd el-imâm ve l-hatîb Nemmekahu Zeynil es-sûfî


El-hâlu yukâlu ekallu mimmâ yukâlu El-emru emrukum dâme devletukum Nemmekahu Ahmed el- hatîb ve’l-imâm Nemmekahu el-fakîr Ali el-müderris


Bende Sâlih başa Bende Abdullâh başa


Bende Vellî başa Bende Hüseyin başa


Bende el-hâcı Yahyâ el-mü’ezzin Bende el-hâcı Mustafâ cundî Bende el-hâcı Ali et-tâcir Bende el-hâcı Hasan et-tâcir

Bende el-hâcı Süleymân cundî Bende Yûsuf ez-za‘îm Bende Osmân ez-za‘îm






























A-3689 / TO-5: Slika mahzara koji je kancelarijski neobrađen s 22 potpisa, tekstovima iznad potpisa i patima ispod potpisa.


Arz


Arz je pismena predstavka kojom su se nadležni državni službenici, kao što su mutesellimi, kadije,80 naibi, defterdari,81 alajbezi,82 miralaji,83 dizdari84 i drugi mogli obratiti na Divan ili na Portu sa prijedlogom o nečijem postav- ljenju na odgovarajuću funkciju: defterdara, mutesellima, mulle, kajmakama, kadije, naiba, mutevelije vakufa, salhana, ferraša, nekog od posadnika tvrđa- ve kao i kad je riječ o drugim javnim službama. M. Kütükoğlu za arz kaže da je službena molba, a za arzuhal da je molba raje i vojne klase.85 Arz je, ustvari, službeni prijedlog a arzuhal je, prije svega, molba koja se odnosila na neka lična pitanja pojedinaca, njihove lične privatne zahtjeve, a sastavljali su ih pripadnici svih društvenih skupina. Arz kao prijedlog za nečije postavljenje mogao je iznositi samo službenik na višoj funkciji. Mulle i kadije kadiluka su npr. podnosili prijedloge za postavljenje raznih vakufskih službenika ili nižih službenika u mahkemi. A za postavljenje mulle prijedlog je mogao podnijeti neki državni službenik višeg ranga, kao što su npr: šejhul-islam, kazasker, sadrazam ili valija nekog ejaleta. Za postavljenje posadnika u tvrđavi pri- jedlog je podnosio dizdar tvrđave, a prijedlog za dodjeljivanje timara kao ekvivalenta za spahijsku službu podnosio je alajbeg.

Arz je imao skoro identan obrazac kao ilam. I kancelarijski neobrađeni arz je, kao i arzuhal, mogao imati HU ubilježeno pri vrhu dokumenta. Pi- njao je s elkabom koji se upivao raznim visokim državnim službenicima.86 Arzovi koji se susru kod nas nemaju navedene elkabe i pinju samo s jednostavnim uvodnim obrascem: Ma‘rûz-ı abd-i fakîr oldur ki; Der-i devlet- mekîne arz-ı dâ‘î-i kemîneleridir ki; Arz-ı bende budur ki87 ili obrascima tipa Dergâh-ı felek-medâr ve bargâh-ı gerdûn-iktidar türâbına arz-ı bende-i bî-mikdâr budur ki ..88 koji će biti navedeni u primjerima za arzove. Završni obrazac arza slan je kao i kod arzuhala ili ilama: .......hâk-pây-ı devletlerine


  1. A-1291 / TO: Arz datiran 11. džumadel-evvela 1163. / 18. aprila 1750. godine Mehmeda Sadika, kadije Fe i Uloga, u kojem moli da se izda berat na džihet vaiza Sultan Bajezi- dove džamije u Fi Salih-halifi.

  2. A-4699 / TO: ...imzayı hazreti defteri...

  3. A-1216 / TO: Nedatiran arz hercegovačkog alajbega Ibrahima, kojim predlaže da se Mustafi dodijeli druga polovina timara od 2073 ae u Seljanima, nahija Neretva .

83 A-1228 / TO.

  1. A- 1229 / TO: Arz datiran 17. džumadel-ahira 1206. / 11. februara 1792. godine, kojim Zulfikar, dizdar u Klju, Hercegovina, predlaže da se gedik-timar iza umrlog ćehaje Saliha dodijeli njegovim sinovima.

  2. Mübahat Kütükoĝlu, Osmanlı diplomatik dili, Istanbul, 1994., str. 303.

  3. Isto, str. 217.

87 GHB, R-3244.

88 A-1228 / TO.


arz olundu bâkî emr ü fermân devletlü sultânım hazretlerinindir. Navedene tri vrste dokumenata, pored toga što se razlikuju po namjeni i unutrašnjem sadržaju, pored određenih slnosti u vanjskoj formi, razlikuju se i po upotrebi riječi arz, arz-ı hâl ili i‘lâm. Arz završava izrazom bende ili izrazima mina’l- abdi’l-fakîr i slno. Npr. Bende Ahmed mirâlây-ı Bosna.

Na ispisima na margini / der-kenâr koji su se bilježili u defterhani sijaka- tom upućivalo se na to da je registracija iznad arza sačinjena na osnovu arza navedenog službenika, tj., dizdara ili miralaja npr. : Bâ arz Mustafâ dizdâr kal‘a-i Boçaç. Arz je mogao imati ubilježen datum harfovima. Međutim na arzovima se datumi uvijek ne moraju bilježti. Datum se obavezno bilježio na dokumnetima koji su u procesu kancelarijske obrade dolazili na dokument samog arza.89

Postoje primjerci kopija / suret arzova, a postoje i primjerci kancelarijski obrađenih arzova. Postupak kancelarijske obrade arza ili arzuhala na nivou Ejaleta počinjao je izdavanjem bujuruldije mutesellima ili kajmakama, kojom je postupak otpočinjao. U mnogim arzovima i arzuhalima napisala bi se sa strane riječ tatbik na desnoj strani na sredini margine, a ispod toga bi se napi- salo da je pečat službenog lica koje je podnijelo ilam ili arz vjerodostojan.

Sa strane kancelarijski obrađenog arza, tj., predstavke stoji uobajeno tatbik, a ispod toga tekst koji upuje na vjerodostojnost i ispravnost pata državnog službenika koji je poslao navedeni dokument: Mührü mutâbiktir fermân devletlü sultânım hazretlerinindir.


Primjeri obrazaca arzova ispisanih u rukopisima Inşâ-a


Arz-ı bendeleridir ki90

Bosna sancağında intihâ’i serhad-ı islamiyyede kı‘ (vâki‘) Banâlûka kal‘ası muhâfazasına ta‘yîn buyurulan Gradişka neferâtı kulları azabân-ı sânî ve sâlis ve râbi‘ ve hâmis ve fârisân-ı sânî altı cemâ‘at-ı neferât-ı kulları me’mûr oldukları vech-i üzere hidmet-i (hizmet) muhâfazada mevcûd ve leyl ü nehâr mukîm olup müstahakk oldukları mevâcibleri sadaka ve ihsân buyurul- mak niyâzıyla pâye-i serîr -i a‘lâya91 arz olundu.



Der-i devlet -mekîne arz-ı dâ‘î-i kemîneleridir ki92

Rûmelî (Rumili) eyâletinde vâki’ Paşâ sancâğında Cum‘a pazârı kazâsına müddet-i karîbden mütesellimlik nasbı ihdâs ve ehâli-i kazânın perâkende


89 V. priložene navedene kopije kancelarijski obrađenih arzova. 90 GHB, R-3244, list 92.

91 Izostavljena je riječ a‘lâya. 92 GHB, R-3244, list 79b.


ve perîşân ve bend-i belâ-yı fakra giriftâr olmasına bâ‘is bir hâlde olmakla hâlâ Rûmelî vâlisi vezîr-i mükerrem Abdullâh paşa hazretleri hâl-i fukarâya merhametten kazâ-i mezbûrun mütesellimliğini ref‘etmekle emvâl-i mîrî tahsîl ve cem‘ina sâ‘î ve umûr-i mühimme-i fukarâ-yı ru’yet ve temşiyet-i umûr ve siyânet-i fukarâya kâdir bâ‘is-i arz-ı ubûdiyyet Çelebi oğlu hibetu’Llâhi kulları kazâ-i merkûme âyân nasb ve ta‘yîn ve yedine fermân-ı âlî ihsân niyâzıyla bi’l-iltimâs pâye-i serîr-i a‘lâya arz olundu.


Primjeri arzova koji su prošli kancelarijsku obradu Arz miralaja Ahmeda.93

* Lijevo iznad bujuruldije pri vrhu stoji HU. Sahha / sahh: Arzı ve der- kenârı mûcebince tevcîh olunmak deyü

Počinje s: Dergâh-ı felek-medâr ve bargâh-ı gerdûn-iktidar türâbına arz-ı bende-i bî-mikdâr budur ki Bosna sancâğında…

Završava s: merkûme berât-ı şerîf-i âlîşân ile sadaka ve ihsân buyurul- mak ricâsıyla sene-i sitt ve mi’eteyn ve elf hâk-pây-ı devletlerine arz olundu bâkî emr ü fermân devletlü sultânım hazretlerinindir

Bende Ahmed mirâlây-ı Bosna

Arz je protokolisan i prošao je kancelarijsku obradu. Sa strane arza, tj., predstavke, stoji uobajeno tatbîk, a ispod toga tekst koji upuje na vjero- dostojnost i ispravnost pata državnog službenika koji je poslao navedeni dokument: Mührü mutâbiktir fermân devletlü sultânım hazretlerinindir.

Desno iznad arza pri vrhu dokumenta ubilježena je naredba da se napravi bilješka na margini, a ispod toga je sijakatom registrirana bilješka u defter- hani:

Kaydı der-kenâr oluna

Vech-i meşrûh üzere mukayyed

Nâhiye-i Dubrovnik der lîvâ-i Bôsna Abdül Kâdir ve Ömer ve Mustafâ veled-i Yûsuf an kayd-ı hôd an tahvîl-i Ibrâhîm pedereş ki mütevvefâ

Ibrâhîm ile Yûsuf mutasarrıflar iken Ibrâhîm fevt olup

hissesi sulbî oğulları merkûmûn Abdül Kâdir ve Ömer ve Mustafâ’ya ve Yûsuf kendi kaydından hissesi icmâl bozulmamak üzere verilmiştir bâ-arz-ı Ahmed mirâlây-ı M (mezbur) 9 M (Muharrem) sene 1196. Işit tâbi‘-i m (mezbûr)

2200

1100


  1. A-1228 / TO. Arz datiran 1206. / 1791. godine kojim bosanski miralaj Ahmed preporu-

čuje da se Ibrahimu dodijeli timar od 1100 ai u selu Šit, nahija Dubrovnik.



















































A-1228 / TO: HU, sahha-bujuruldija, arz miralaja Ahmeda i bilješke ispisane sijakatom na margini / der-kenâr.


Arz Mehmeda, dizdara u Bočcu:94

Na lijevoj strani iznad bujuruldije stoji HU. Iznad arza ubilježena je krat- ka bujuruldija sa sahha / sahh: Arzı der-kenârı mûcebince tevcîh olunmak deyü buyuruldı 09. CA (Cumâde’ l-evvel) sene (1)230.

Na desnoj strani iznad arza sijakatom je ispisano: Kaydı der-kenâr oluna

A ukoso pored toga, sa strane sitnim slovima: vech-i meşrûh üzere mukayyeddir

Nâhiye-i Laşva der lîvâ-i Bosna

Ali Bahtiyâr veled-i Mustafâ azab-ı kal‘a-yı Boçaç an tahvîl Mustafâ merd-i kal‘a-yı Boçaç

An tahvîl-i Mustafâ el-me’mûr ki be-hüsn-i rızâ kasr-ı yed (k)gerd

Karye-i Buçli Gora tâbî‘i M (mezbur) Gurûş 750

Sa strane ulijevo: Bâ-arz-ı Mustafâ dizdâr-ı kal’a-yı Boçaç 27 N (Ramazan) sene 1216.

Tekst arza glasi: Dergâh-ı felek-medâr ve bargâh-ı gerdûn-iktidâr türâbına arz-ı bendeleridir ki Bosna sancâğında Laşva nâhiyesinde Buçli95 Gora nâm karye ve gayriden yedi yüz elli akçe gedik tîmârıyla Boçaç kal‘ası mustahfızlarından berât-ı pâdişâhî ile mutasarrıf Ali veled-i Mustafâ bilâ veled fevt olup ol vechiyle tîmârı hâlî kalmakla erbâb-ı istihkâktan mütevvefânın karındâşı oğlu Ali veled-i Mehmed nâm kimesne yarâr ve emekdâr ve her vechiyle yık ve mahall ü müstehakk ve hizmet-i lâzimesi iktidâr olup kal‘a-yı mezkûrde sâkin ve hizmet-i pâdişâhîde edâ etmek şartıyla Ali veled-i Mustafa’nın tahvîlinden Ali veled-i Mehmed’e tevcîh ve berât-ı alîşân inâyet ve ihsân buyurulmak pâye-i serîr-i a‘lâya arz olundu sene selâsîne ve mi’eteyn ve elf şehr-i muharrem ışrîne yevm.96

Bende Mehmed dizdâr-ı kal‘a-yı Boçaç.

Sa strane arza desno stoji znak da je arz uzet u kancelarijski postupak:

Tatbîk

I niže toga pri dnu: der-kenâreyn 27 R (Rebîu’-l-âhir) sene (1)230

Na poleđini dokumenta stoji pri vrhu lijevo: Rûznâmçe-i Ebu Bekir paşâ- da sene (1)218


  1. A-287 / TO: Arz datiran 20. muharrema 1230. / 02. januara 1815. godine Mehmeda, dizdara u Bcu, da se mjesto umrlog mustahfiza Alije, sina Mustafe, postavi njegov bratić Alija, sin Mehmeda, da mu se da gedik-timar Bidzligora u kreševskoj nahiji (piše Buddžli, Bli ili Bje u lašvanskoj nahiji?) od 750 ai. Prijedlog je odobren 09. džu- madel-evvela 1230. / 19. aprila 1815. godine i naloženo je dizdaru da ga uvede u defter.

  2. Piše Buddžli, Bli ili Bje u lašvanskoj nahiji?

  3. Ovakva formulacija navedenim redom, uglavnom, ne dolazi. Navodi se prvo dan fî’l- yevm i odgovaraji redni broj sa određenim članom, potom mjesec, a zatim godina.


Ispod toga na poleđini stoji ubilježeno sijaktom: Tîmâr mezkûr gediğiyle ve ol mikdâr yazu ile Ali Bahtiyâr veled-i Mustafâ’nın bilâ veled fevt tahvîlin- den karındâşı oğlu Ali veled-i Mehmed’e verilmişdir fi 9. CA (Cumâde’l- evvel) sene (1)230














































A- 287 / TO: Arz Mehmeda, dizdara tvrđave Bočac sa HU na vrhu dokumenta, sahha-bujuruldijom i bilješkama sijakatom ispisanih na margini / der-kenâr.


Ilami


Ilam predstavlja službeni izvještaj kadije, naiba, defterdara ili nekog dru- gog državnog službenika koji se slao na više instance izvršne vlasti. Ilam je imao formu koja je vrlo slična, skoro identična, formi arza. Ilam može značiti samo iznošenje činjenica o nekom pitanju, a može sadržavati i neku vrstu sugestije ili prijedloga službenika na nižem stupnju vlasti upućen prema višoj instanci. Pitanja koja su predmet ilama mogu se odnositi na izgradnju infra- stukture, na vojne potrebe, na sakupljanje poreza i slično. Bolje rečeno, sva pitanja koja se pojavljuju u arzuhalima, arzovima nižih državnih službenika i telhisima viših državnih službenika također su i predmet ilama. Prilikom kancelarijske obrade arzuhala ilam se često registrirao s desne strane arzuhala kao izvještaj nadležnog službenog lica kome je valija ili njegov zamjenik ili, čak, mutesellim postavljao zadatak da predmet naveden u arzuhalu ispita i podnese izvještaj. Na lijevoj strani iznad nekih arzuhala koji su prošli kance- larijsku obradu dopisivana je uobičajena kratka bujuruldija sa znakom sahha/ sahh, a na poleđini arzuhala upisivan je ilam, ukoliko je bio veoma opširan, i na desnoj strani iznad njega uobičajena kratka bujuruldija sa sahha / sahh koja je naređivala postupanje prema ilamu: Işbû i‘lâm-ı şer‘î mûcebince amel ve hareket olunmak deyü.97

Ilam ima petni i završni obrazac kao i arz. Razlikuju se samo po upotre- bi riji ilam ili arz u završnom obrascu. Ilam je potpisivao naće kadija ili naib, a po potrebi i neki drugi državni službenik, ukoliko je to od njega bilo traženo s višeg nivoa državne vlasti. Uz potpis je dolazio i pat nadležnog službenika. Počinje izrazima poput: Ma‘rûz-ı abd-i dâ‘i-i devletleridir ki...a završava sa rijima: hâk-pây-ı devletlerine i‘lâm olundu bâkî fermân hazret-i men lehü’l-emrindir hurrire fi 16. Cumâde’l-âhir sene 1161.98

Ilam se potpisuje na slijedeći način: El-abdü’d-dâ‘î li’d-devleti’ l-osmâniyyeti’ l-‘aliyye

Mustafâ Hulûsî el-müvellâ hilâfeten be-kazâ-ı Banâlûka99 ili u nekoj sl- noj varijanti.

Što se tiče unutrašnjeg sadržaja ova dva dokumenta, arzom se iznosi konkretan prijedlog, a ilamom se iskazuju potrebe i iznose činjenice u vidu službenog izvještaja. Ukoliko se radi i o iznošenju činjenica i o prijedlogu za postavljenje na neko službeno mjesto ili npr. za razrješenje sa dužnosti tada se koristi u završnom obrascu zajedno i termin arz i ilam, tj., arz i ilam (arz ü i‘lâm). Arz i ilam najčešće su sastavljali kadije. Očito su uz primjerke koje


97 A-330 / TO.

98 A-2155 / TO.

99 A-296 / TO.


su slali na nadležno službeno mjesto sastavljali i primjerke / suret navedenih dokumenata, koje su, također ispisivali na debelom papiru s vodenim znakom i koji kao takvi nisu prolazili uobičajenu kancelarijsku proceduru, nego su ih ostavljali kod sebe kao duplikat.100



Primjeri za obrazac ilama registrovanog uz arzuhal i dvije kratke bujuruldije


* Iznad sahha-bujuruldija ubilježeno je HU. Ilam101 počinje uobajenim obrascem: Ma‘rûz-ı abd-i dâ‘i-i devletleridir ki...


Završava sa: ..mütevvefâ-yı mezbûrun tereke-i vâfiyyesinden edâsı lâzım gelmeğin hâk-pây-ı devletlerine i‘lâm olundu bâkî fermân hazret-i men lehü’l-emrindir hurrire fî 16. Cumâde’l-âhir sene 1161


Ispod ilama stoji pat sarajevskog naiba: er-rizk alâ’ Llâh


Iznad ilama ubilježena je i druga bujuruldija: Sahha / sahh. I‘lâm-ı mûcebince zâbiti ma‘rifetiyle ihkâk-ı hakk olunmak deyü buyuruldı fi 19. B (Recep) sene (1)161., datirana 19. redžepa 1161. godine s nalogom da se dug utjera.


Arzuhal koji ima uobajeni petni obrazac završava s:.....merâhim-i âsafânelerinden mercûdur ki mezbûrları zâbitleri ma‘rifetiyle huzûr-ı şer‘a ihzâr ve hakkımızı ihkâk-ı hakk olunmak bında Sarây nâ’ibi efendiye hitâ- ben fermân-ı şerîfleri ricâ ve niyâz olunur bâkî fermân devletlü sultânımındır

Bende İsmâ‘îl


Na istom listu ubilježena je bujuruldija datirana 13. redžepa 1161. / 09. jula 1748. godine, ubilježena iznad arzuhala i upućena kadiji s nalogom da podnese ilam.102 Bujuruldija glasi:


Sahha / sahh. Sarây nâibi efendi


Zâbitleri ma‘rifetiyle şer‘an görüp i‘lâm eyleyesiz deyü buyuruldı fi 13 B (Receb) sene (1)161.




    1. A-285 / TO.

    2. A- 2155 / TO. Ilam je ubilježen desno od arzuhala Smaila (Dženneta) upen bosan- skom valiji s molbom da izda naređenje sarajevskom kadiji da sprovede raspravu sa nasljednicima umrlog Abdullaha Dženneta, koji mu je ostao dužan 500 groša.

    3. Kadija obavještava ilamom da je uz svjedoke utvrđeno da se molitelju treba isplatiti 500 groša iz ostavštne umrlog Abdullaha.










































A-2155 / TO: HU, arzuhal, ilam sa patom sarajevskog naiba i dvije sahha-bujuruldije



*Ilam sarajevskog kadije hafiza Ahmeda Hatibovića. 103

Počinje uobajenim obrascem za ilam: Ma‘ruz-ı abd-i dâ‘î-i devam-ı ömr devletleridir ki


    1. A- 1639 / TO. Ilam datiran 01. mjeseca zul-hidždže 1235. / 09. septembra 1820. godine i upen valiji s molbom i preporukom da se zabrani uplitanje u kazaski (svilarski) zanat onima koji ne spadaju u navedeni esnaf. Dokument je napisan na debelom papiru velikog formata i ošten je.


Završava sa: meclis-i şer‘îde alâ tarîkiş-şehâdet haber vermeleriyle niyâz ve istid‘âlarına müsâ‘ade-i aliyye-i hazret-i evliyâ-yı ni‘am erzân ve şâyân buyurulmak ricâsına vâki‘ u l104 bi’l-iltimâs huzûr-ı âsafânelerine i‘lâm olundu bâkî emr ü fermân hazret-i men lehü’l-emirdir hurrire fi gurre-i Zi’l-hicce sene 1235.

Iznad ilama nalazi se bujuruldija sa znakom sahha / sahh datirana 11. šabana 1236. godine kojom se naređuje postupanje po ilamu.: Işbu i‘lâm-ı şer‘î mûcebince kadîm re‘ayâsı olunarak ecnebî tâifesinin vukû‘ bulan müdâhalesi men‘ ve def‘ olunmak deyü 11 Ş (Şa‘bân) sene (12)36.



Primjer za kopiju arza i ilama (arz ü ilam) koji nije prošao kancelarijsku obradu


* Arz i ilam banjalučkog kadije Mustafe Hilmije, primjerak koji nije pro- šao kancelarijsku obradu:105

Der-i devlet-mekîne arz-ı dâ‘î-i kemîne budur ki eyâlet-i Bosna’da Banâlûka kal‘asında vâki‘ (vakı‘) Sultân Mehmed hân Câmi‘-i şerîfte Kobâş mukâta‘ası mâlından almak üzere yevmî on akçe vazîfe ile vâ‘iziyye cihetine el-hâcı İbrâhîm mutasarrıf iken fevt olup cihet-i mezbûr mahlûl ve hizmet-i lâzimesi mahlûl ve mu‘attal kalmakla yerine erbâb-ı istıhkâktan işbû bâ‘is-i arz-ı ubûdiyyet Alî ibn Derviş Yûsuf nâm kimesne her vechiyle mahall ü müstehakk ve şâyeste-i inâyet olduğundan cihet-i mezbûr vazife-i mersûmesiyle Ali ibn Derviş Yûsuf kullarına tevcîh ve yedine berât-ı ‘alîşân sadaka ve ihsân buyurulmak ricâsıyla pâye-i serîr-i a‘lâya arz ü i‘lâm olun- du el-emr li hazret-i men lehü’ l-emrindir evâsit-i rebî‘i’l-âhir sene sitt ve selâsîne ve mi’eteyn ve elf

El-abdü’ d-dâ‘î li’ d-devleti’ l-osmâniyyeti’ l-‘aliyye Mustafâ Hulûsî el-müvellâ hilâfeten be-kazâ-i Banâlûka












    1. Nedostaje lamut-ta‘rîf. Uobičajeno je da piše vâki‘ü’ l- hâl.

    2. A-296 / TO: Arz i ilam datirani sredinom rebiul-ahira 1236. godine banjalkog kadije Mustafe Hilmije, kojim predlaže Aliju, sina Jusufa, za vaiza u Sultan Fatihovoj džamiji u banjalučkoj tvrđavi umjesto umrlog hadži Ibrahima, iza koga nije ostalo djece.



















Primjer aza i ilama (arz ü i‘lâm) kadije naiba koji nije prošao kancelarijsku obradu


*Arz i ilam sarajevskog kadije Abdul-Fettaha. Dokument nije prošao kancelarijsku obradu i predstavlja primjerak / suret koji je navedeni kadija zadržavao kod sebe.106

Der-i devlet-mekîne arz-ı dâ‘î-i kemîne budur ki Sarây Bosna’da nâ’ib vekili….

Završava sa: Iştip kazâsını rûznamçe-i kuzâta kemâ kâne sebt ve kayd ve ibkâ buyurulmak niyâzıyla bi’l-iltimâs der-i devlet-medâra arz ü i‘lâm olundu. El-emr li hazret-i men lehü’l-emr evâsit-i şehr-i şevvâl-i mükerrem sene tis‘ ve işrîne ve mi’eteyn ve elf

El-abd-i’d-dâ‘î li’d-devleti’l-aliyye’i l-osmâniyye

El-hâcı Abdül Fettâh el-müvellâ hilâfeten ve muvakkaten bi-medîne-i Sarây Bosna.












    1. A-285 / TO: Arz datiran sredinom ševvala 1229. godine. Cernki kadija Ibrahim Hilmi bio je predložen da se skine s dužnosti kadije i progna zbog svojih hrđavih poslova, ali ta je kazna pometnjom zadesila čestitiog kadiju Ibrahim-efendiju Ljubimliju, što konstatira sarajevski kadija hadži Abdul-Fettah i moli Divan da se ovo ispravi.


Summary




DIPLOMATIC DOCUMENTS: ARZUHALS, MAHZARS, ARZES, ILAMS AND SHORT SAHHA-BUYRULDIS


The work presents the documents which typified the Ottoman way of administration in the eyalet of Bosnia. Special attention is paid to the peculi- arities of short sahha-buyruldis issued by valis and bearing the sign of sahha/ sahh, followed by short buyruldis issued by kaymakams and mutesellims with the characteristic penča. These penčas were important in the official processing of the above-mentioned documents in which requests, complaints, collective petitions, proposals and reports were expressed. The article is motivated by the need to point out the diplomatic features of the documents and the ways in which they were studied and registered, given that they have frequently been misnamed and misunderstood, or even worse, that they have not been particularly studied by our historiography and Oriental studies. Emphasis is placed on the manner of communication between the lower and higher officials of the local and provincial government on the one hand, and of all classes of society including dhimmis, Jews and others with state bod- ies at local and central level, on the other. Arzuhals, mahzars and arzes are presented as documents for initiating official communication, indicating a problem or a personal need and for looking for a solution and intervention by the authorities. In this sense the article explains the process of communica- tion through charts, copies (surets) of the above-mentioned documents and by presenting registration procedures and various levels of official processing of the documents.

The chief contribution of the article is that it gives examples of offi- cial processing of documents at a local level in contrast to authors such as Uzunçarşılı, Nedkov, Velkov, Kütükoğlü and others who give examples of the documents from the highest level and which are preserved in the state archives in Istanbul. The article gives a full transcription of several typical documents kept in Gazi Husrev-beg Library and their form.

1

ANALI GHB 39/2010, (31), 5-44