U BOSANSKU ARAPSKU RUKOPISNU KLASIKU
Mustafa Jahić: Arapska gramatika u djelu al-Fawå‘id
al- ‘Abdiyya Mustafe Ejubovića, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1428/2007. 329 str.
U našoj duhovnoj, intelektualnoj, naučničkoj i književnoj tradiciji nisu rijetka vrlo uspješna, štaviše ponekada zadivljujuća, hodočašća u našu bosansku prošlost i njena višestruka postignuća.
Prije godinu dana jedno takvo doista uspješno izvedeno intelektualno i naučničko hodočašće objavio je dr Mustafa Jahić u svojoj knjizi Arapska gramatika u djelu djelu al-Fawā᾽id al-‘Abdiyya Mustafe Ejubovića, jedno vrlo opsežno, ali i vrlo čitljivo i pregledno djelo, izloženo na preko 790 stranica, koje je izdala Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. Prema napomeni koju autor daje na 4. stranici, njegova ‘’Knjiga predstavlja unekoliko dora- đenu doktorsku disertaciju, pod istim naslovom odbranjenu na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 9. oktobra 2005. godine pred Komisijom: prof. dr Jusuf Ramić (mentor), prof. dr Enes Karić (član), prof. dr Muhamed Ždralović (član) i doc. dr Mehmed Kico (predsjednik).’’
Davno napisani rukopisi su davno dogođena povijest, koja je umno- gome zastalno sklopila svoje stranice. Ali, ima i ona povijest koja nas svojom veličinom i neprolaznošću oslovljava iz prošlosti.
U slučaju ovog naučničkog poduhvata dr Mustafe Jahića riječ je upra- vo o raskrivanju intelektualne i jezikoslovne veličine Mustafe Ejubovića (1651 – 1707.), poznatog još i kao Šejh Jujo, bosanskog autora rodom iz Mostara koji je živio ‘’u periodu označenom kao vrijeme općeg slabljenja arapskih jezičkih izučavanja’’ (str. 14.), te koji je, nakon završenih osnovnih medresa u rodnom Mostaru 1677. godine otišao u Carigrad na daljnje nau- kovanje, ‘’najvjerovatnije na sahn-i semanu’’ (str. 20.).
Saodređujući ovo rukopisno djelo sa životom njegova autora i njego- va vremena, dr Mustafa Jahić je izvršio uspješan i plodan rekonstruktivni zahvat, te opisao svojevrsnu mikropovijest Mustafe Ejubovića, ali i ovog nje- gova rukopisa, al-Fawā᾽id al-‘Abdiyya (‘’Savjeti Abdullahu’’), koji se bazno bavi mnogim na klasičan način izloženim područjima i planovima arapske gramatike.
Dr Mustafa Jahić svoje čitatelje upoznaje sa biografijom i bibliografi- jom Mustafe Ejubovića, usredsređujući se uvijek na glavno polje svoga zani- manja, Ejubovićeve arapske gramatičke i gramatičarske analize. U takvom kontekstu treba posmatrati i zaključak dr Mustafe Jahića da je Ejubovićevo djelo djelu al-Fawā᾽id al-‘Abdiyya zamišljeno kao udžbenik arapske gramati- ke u osmanskim školama’’ (str. 14.).
Metodološki gledano, studija dr Mustafe Jahića Arapska gramatika u djelu al-Fawā᾽id al-‘Abdiyya Mustafe Ejubovića je rekonstruktivna analiza spomenutog rukopisa.
Dr Mustafa Jahić provodi svoju analizu na dva plana, prvi je dijahro- nijski ili historijski, a drugi sinhronijski, u kojem autor saobražava grama- tičke analize Mustafe Ejubovića sa dostignućima savremenih gramatičkih i gramatičarskih analiza u arapskom jeziku, ali i u drugim jezicima, bosan- skom, engleskom, ruskom, itd..
Nakon Uvodne riječi (str. 11.) i biobliografskog obzora vezanog za Mustafu Ejubovića, dr Mustafa Jahić daje široke komparacije između az- Zamahšarijeva (um. 1144.) gramatičkog djela al-Unmúèaû fī an-naõw ovog Ejubovićevog djela, al-Fawā᾽id al-‘Abdiyya. Tu su ponuđene preliminarne teorijske napomene o tome šta je riječ (str. 30), vrste riječi (str. 43), te šta je rečenica ( str. 49).
Dr Mustafa Jahić potom, prateći i hodočasno putujući svim stranicama ovog Ejubovićeva rukopisa, obrađuje IMENICE ( str. 57 – 472), GLAGOLE (str. 473 – 578), te PARTIKULE (ili čestice) (str. 579 – 689).
Posve je jasno da se iz ova tri plana Jahićeve knjige ili iz ove trijade vidi klasična podjela cijelog korpusa riječi arapskog jezika na: a) imenice, b) glagole i c) partikule ili čestice. Podsjetimo, ta podjela potiče još iz ranih ili formativnih arapskih gramatičarskih škola.
Iza svega dr Jahić podastire svoja ZAKLJUČNA RAZMATRANJA (str. 691 – 717.), nakon čega slijedi sažetak na bosanskom i engleskom jeziku, 719 – 738.), te potom IZVORI I LITERATURA (739 – 756.), i
INDEKSI (757 – 781.). Nakon toga dr Mustafa Jahić donosi dva faksimila, prvu i posljednju stranicu rukopisa djelu al-Fawā᾽id al-‘Abdiyya, a na samom kraju, na jedanaest stranica dat je sažetak na arapskom jeziku.
Na svakoj stranici u glavnim poglavljima, i u doista impozantnom broju obrađenih podpoglavlja, vidi se troslojnost ovog djela dr Mustafe Jahića.
Prvo, u samoj osnovi je djelo slavnoga az-Zamaõšarīja, al-Unmúzaû fī an-naõw. Potom dolazi sloj koji komentarima i natkomentarima pridodaje Mustafa Ejubović komponiranjem svoga djela djelu al-Fawā᾽id al-‘Abdiyya, u kojem se daje, rekli bismo, savršena klasična komentatorska potka ili analiza az-Zamahšarijevih gramatičkih teorija.
Potom slijedi treći sloj koji ispisuje dr Mustafa Jahić osobno, a to je u ovom slučaju za nas i najvažnije. Naime, dr Jahić je ovdje dvostruki ili, bolje kazati, višestruki komentator kako az-Zamaõšarīja i njegove epohe u arapskoj gramatici i arabistici općenito, tako i Mustafe Ejubovića i njegovih pregnuća na planu ne samo izučavanja arapskog jezika općenito, i arapske gramatike, posebno, već i njegovih vrlo preciznih logičkih istraživanja koja je kod nas posebno izučavao i objavio prof. dr Amir Ljubović.
Iščitavajući i analizirajući ovo djelo svoga imenjaka Mustafe Ejubovića, dr Mustafa Jahić pravi još jedno dublje hodočašće u klasične gramatič(ars)ke discipline arapskog jezika i u teorije davnih i slavnih autora kao što su az- Zamaõšarī (um. 1144.), al-Ardabīlī (um. 1047.), al-Isfarā‘īnī (um. 1285.), ar-Rañi (um. 1287.) Ibn ‘Aqīl (um. 1367.) i drugi.
Naime, na djelima ovih i drugih autora Mustafa Ejubović (ili Šejh Jujo) zasnivao je i temeljio svoje arapske gramatičke i gramatičarske analize i primjere. Ta dimenzija ovog djela dr Mustafe Jahića je po formi dijahronij- ska, odnosno historijska, jer autor rekonstrukcijskom metodologijom prati i pokazuje upućenost Mustafe Ejubovića u arapsku gramatiku u mnogim saodnosima sa klasičnim gramatičarima arapskog jezika i arapske lingvistike. Od velike je važnosti da dr Mustafa Jahić sve gramatičke i jezičke primjere,
(a ima ih na hiljade!), donosi na arapskom jeziku, potom daje vrijednu i preciznu transkripciju termina, a onda daje njihovu savremenu analizu i valorizaciju. Napokon, na kraju knjige dao je veoma pregledan glosar arapske gramatičke terminologije.
U ovom prikazu nemamo prostora u kojem bismo nabrojali sva djela koja dr Mustafa Jahić oslovljava iz arapske klasične filologije, koja citira s ciljem preciznog razjašnjavanja i osvjetljavanja gramatičkih postavki i pogle- da Mustafe Ejubovića.
U tom pogledu je dovoljno pogledati impozantan popis literature koju je dr Mustafa Jahić koristio.
Ono na šta ovdje, a u vezi sa istraživanjima dr Mustafe Jahića, treba svakako svratiti pozornost jeste savremena teorija arapskog jezika i njenih disciplina, koja se snažno razvila tokom XX stoljeća.
Dr Mustafa Jahić meritorno poseže za tim djelima i koristi njihovu terminologiju kao svoj svojevrsni metajezik u tumačenju i komentiranju ovoj rukopisnog djela Mustafe Ejubovića.
Ukratko, autor dr Mustafa Jahić je ovo svoje djelo učinio proho- dnim i čitljivim i zbog toga što je jako dobro upućen u savremene lingvi- stičke i gramatičarske teorije Noama Čomskog, Ferdinanda de Sosira, Humboldta, Teufika Muftića, Ibrahima Anisa, Ranka Bugarskog, Milke Ivić, Jonathana Owensa, Midhata Riđanovića, Dubravka Škiljana, Ahmada Moutaouakila...
U strukturi i u izlaganju opsežne i vrijedne knjige dr Mustafe Jahića najbolje se vidi autorova široka upućenost u savremene jezičke i lingvističke teorije. Pitanja morfema, monema, sufiksa, prefiksa, kolokacije, sintaksičkih struktura, homonimije, sinonimije, semantike, jezičke aneksije, regensa i rektuma, apokopatusa, intenzifikacije, geminacije, itd. itd. dr Jahić je obradio u kontekstu savremenih teorija. Sve to pokazuje kako je dr Jahić valjano posegao za savremenom lingvističkom teorijom, njenim rukavcima i njenom terminologijom, kao i terminologijom iz filozofije jezika, te njima kao svojevrsnim organonima oživio jedno naše klasično bosansko arapsko rukopisno djelo. I predstavio nam ga na čitljiv način, riješivši rebuse, odgone- tnuvši zaključanost i tamna mjesta na koja se, inače, u tim rukopisima često nailazi.
U našem prikazu i ocjeni ovog doista impozantnog postignuća dr Mustafe Jahića dimenziju sinhronije izdvajamo kao najvažniji sloj njegova djela.
Recimo na kraju da je ovim svojim vrijednim radom i postignućem dr Mustafa Jahić pokazao da se on već odavno ozbiljno bavi klasičnim arapskim nasljeđem. K tome, ovim djelom Arapska gramatika u djelu al-Fawā᾽id al- ‘Abdiyya Mustafe Ejubovića dr Mustafa Jahić je zadao visoke standarde kako treba obrađivati našu rukopisnu baštinu.
Uspješno spajanje komentatorskih horizonata, znalačko kombinira- nje dijahronije i sinhronije, rekonstruktivno preplitanje spoznaja, klasičnih i savremenih lingvističkih teorija i postavki, sve to je odlika ove knjige dr Mustafe Jahića. Nesumnjivo je da to djelo služi na ponos svome autoru, ali i ustanovi koja ga je objavila, te generaciji kojoj je djelo ponuđeno i predsta- vljeno.
I, na samom kraju, ističemo naše zadovoljstvo tehničkom opremom i izgledom knjige. Forma i njena ljepota uveliko odgovaraju sistematičnosti, tematskoj i sadržajnoj sređenosti ovog djela dr Mustafe Jahića.
Enes Karić