Iz prošlosti Gazi Husrev begove biblioteke

8. januar 1537. godine (26. redžeba 943. godine po Hidžri) sma­tra se danom osnivanja i ustanovljenja Gazi Husrev-begove bibliote­ke u Sarajevu. Toga dana je napi­sana i potpisana vakufnama Gazi Husrev-begove (Kuršumlije) medre­se. U vakufnami između ostalog stoji: »Što preteče od troškova za gradnju, neka se za to kupi valja­nih knjiga, koje će se upotreblja­vati u spomenutoj medresi, da se njima koristi, ko ih bude čitao i da iz njih prepisuju oni, koji se bave naukom«. Time je udaren te­melj ovoj kulturnoj ustanovi. Bib­lioteka se nalazila u sklopu med­rese, kako je u ostalom bilo uobi­čajeno u to vrijeme da se biblio­teke nalaze u sklopu drugih usta­nova: medresa, džamija, tekija ili mekteba.

Biblioteka je bila namijenjena u prvom redu učenicima medrese, a onda i svima, ... »koji se bave naukom«. To je jedna od indicija, da je Gazi Husrevbegova biblioteka još od svoga postanka imala ka­rakter javne ustanove. Kakav je prvi fond biblioteke bio, danas je to teško odrediti. Ali po uvjetima, koje je vakufnamom trebao imati muderis Husrev-begove medrese, da se pretpostaviti, da su i prve knji­ge, unesene u ovu biblioteku, mo­rale biti i vrijedne i brojne. U već spomenutoj vakufnami čitamo i slijedeće: »U medresi, koju namje­rava sagraditi, učvrstiti, podignuti i uvakufiti za one Božje robove, koji stiču nauku i usavršavaju du­šu, te se bave spekulativnim i predajnim (racionalnim i empiričko-tradicionalnim) znanostima, neka se namjesti između Božjih robova čovjek učen, spreman, savršen, is­kusan, koji predavanjem i pisa­njem diže zastore istina, koji je u sebi sakupio grane i temelje, koji obuhvata spekulativne i tradicio­nalne znanosti. Neka im predaje tefsir (tumačenje Kur'ana), hadis (tradiciju), ahkam (šeriatsko pra­vo), usul (institucije šeriatskog prava), me‘ani ve bejan (poetiku i retoriku), kelam (dogmatiku na metafizičkoj podlozi) i ostalo, što bude iziskivao običaj i mjesto. Ne­ka ne propusti predavanja osim šeriatom priznatom isprikom, a ni oni neka ne propuste, osim na obi­čajem priznati način. Da se drže praznici (ferije) i školski dani, kako je to običaj, nije potrebno, da se opširno kazuje. Neka svijetu daje fetve (pravne savjete) u onim šeriatsko-pravnim pitanjima, u kojima mu budu tražili, i to po naj­temeljitijim pravcima i mišljenjima, uzimajući to iz knjiga o fetvama u svim poslovima. Još se njemu pridodaje počasni nadzor nad vakufima za sva vremena i vijekove«.

Ugled i uspjeh jedne medrese je u mnogome zavisio od njenoga muderisa. Što je on bio učeniji i što je bolji uspjeh u predavanji­ma postizao, i ugled medrese je bi­vao veći. Naš vakif, Gazi Husrebeg, je još postavio uvjet, da muderis njegove medrese bude ujedno i sa­rajevski muftija. A kako su za mu­ftije dolazili i najučeniji ljudi svo­ga vremena, to se i s te strane Kuršumlija medresa izdvajala iz­među ostalih u Sarajevu. Nadzor nad bibliotekom je imao svakako muderis medrese pri kojoj je bib­lioteka osnovana. Prema tome i po predmetima, koji su se u medresi imali učiti i prema spremi mude­risa, koji je u medresi predavao, u biblioteku su morali biti nabav­ljeni najbolji i najpriznatiji i udž­benici i priručnici. I po broju pre­dmeta, koji su se u medresi izu­čavali, broj knjiga u biblioteci je morao biti znatan, jer za jedan predmet nije bila dovoljna samo jedna knjiga. Kako su biblioteke dosta dugo bile i prepisivačke ško­le, i to ne samo za učenike medre­sa, to je i izbor knjiga morao biti mnogo veći i raznovrsniji. I za jed­no i za drugo imamo potvrdu u brojno sačuvanim primjercima ru­kopisa.

Sve do godine 1863., koliko se do danas zna, biblioteka je osta­la u prostorijama Kuršumlije me­drese. Te je godine na poticaj Topal Osman paše, guvernera Bosne, uprava Gazi Husrebegova vakufa dogradila jednu veću prostoriju uz Begovu džamiju ispod munare. Tu se biblioteka preselila i ostala do godine 1935., kada je prešla u prizemne prostorije zgrade sarajevs­kog muftijstva pred Carevom dža­mijom. To je urađeno, jer su dota­dašnje prostorije postale tijesne s obzirom, da se je knjižni fond bi­blioteke iz dana u dan množio, a i broj posjetilaca je bivao sve ve­ći. Do nekoiko godina poslije Oslo­bođenja biblioteka je dobila i pro­storije na katu zgrade, gdje je bila smještena. Kasnije se ukazala potreba ponovnog proširenja pros­torija biblioteke, pa su upravne i poslovne prostorije biblioteke smještene u prizemlju bivšeg Ulema medžlisa (isto pred Carevom dža­mijom, a sva zgrada bivšeg muftij­stva je upotrijebljena za smještaj knjižnog fonda biblioteke.

Je li Gazi Husrebegova bibliote­ka bila sastavni dio medrese sve do prelaska u prostorije u dvorištu Begove džamije, ili je još u med­resi postala samostalna ustanova, do danas se još tačno ne zna. Nai­me sve do sada se smatralo i pi­salo, da je ona do godine 1863. bi­la u sastavu medrese. Međutim ima indicija, koje govore, da je biblioteka i ranije bila samostalna.

Mehmed Tahir u svome djelu Osmanli muellifleri (sv. III, str. 46) bilježi, kada govori o Sarajliji Husein efendiji Kodža Muerihu, da je njegov otac bio bibliotekar Gazi Husrebegove biblioteke. Ovu Meh­med Tahirovu tvrdnju uzima kao sigurnu i A. S. Tveritinova (v. Pre­dgovor, str. 6 djelu Bedai'ul Vekai' Sarajlije Huseina, izdanje Aka­demije nauka SSSR, Moskva, 1961). Međutim, H. M. Handžić u svome Književnom radu bosansko-hercegovačkih muslimana (Sarajevo, 1934., str. 38) predpostavlja, da je otac Husein efendijin imao »nekak­vu službu u Gazi Husrebegovoj medresi, te je usput nadzirao i knjige u toj medresi, jer onda ni­je postojala Gazi Husrev-begova bi­blioteka kao samostalna ustanova«.

Ali ima i drugih pretpostavki, koje govore u prilog, da je Gazi Husrebegova biblioteka i prije 1863. godine mogla biti samostalna us­tanova. Prva biblioteka u evrops­kom dijelu Osmanskog carstva kao samostalna ustanova osnovana je u Skoplju 1607. godine. To je bila biblioteka Kačanikli Mehmed paše za koju je vakif dao izgraditi i po­sebnu zgradu. Skoro pola stoljeća kasnije osnovana je u Carigradu prva samostalna biblioteka (1661. godine Köprülüna biblioteka. Vid. Ismail Eren, Rumeli'de Türk Kül­türü. Istanbul. 1970., str. 28). Os­man Šehdi ef. Bjelopoljac osnovao je u Sarajevu 1759. godine svoju samostalnu biblioteku, a kojih 15 godina kasnije drugu samostalnu biblioteku u ovome gradu osnovao je Abdulah ef. Kantamirija, profe­sor, kaligraf i neumorni prepisivač vrijednih i zapaženih djela iz islam­ske i arapske književnosti. Umro je 1774. godine. I jedan i drugi sa­gradili su posebne zgrade za svo­je biblioteke.

Već je rečeno, da je Gazi Hus­rebegova (Kuršumlija) medresa i po svome osnivaču i po namjeni bila najpoznatija kod nas. I njezi­na je biblioteka morala biti iz is­tih razloga među prvima kod nas. Kako god se medresa razvijala, može se uzeti, da je i biblioteka pratila njen razvoj. Kad su nasta­le prve samostalne biblioteke kod nas, logično je pretpostaviti da je i Gazi Husrebegov vakuf kao naj­jači i najugledniji u Bosni i Her­cegovini, osamostalio njegovu bib­lioteku. Ovo sve ide u prilog Meh­med Tahirovoj tvrdnji, da je otac Husein ef. Kodža Mueriha bio bibli­otekar Gazi Husrevbegove biblio­teke. Ako se ovo sve uzme u ob­zir, onda je ova biblioteka postala samostalna još u prvoj polovini XVII stoljeća s obzirom, da je Hu­sein-efendija umro 1644. godine.

I Gazi Husrev-begova biblioteka je, kao u ostalom i Sarajevo, u svojoj prošlosti doživjela više cr­nih dana. Mnogobrojni požari, ne­prijateljski pohodi na ovaj grad (provala Eugena Savojskog 1697. godine) nisu mimoišli ni ovu usta­novu. Ali je ona svaki put obnov­ljena. Zadnji put je je zahvatio po­žar u aprilu 1941. godine prilikom bombardiranja Sarajeva od strane Nijemaca. Kad je jedna bomba pa­la u harem Careve džamije, požar je zahvatio i krov biblioteke. Zah­valjujući brzoj intervenciji profe­sora Franjevačke bogoslovije Dra Miroljuba Pervana, požar je ugašen i naša biblioteka spašena sigurne propasti. Naime s prozora Bogos­lovije, koja se nalazila u neposred­noj blizini Careve džamije, profe­sor Pervan je vidio, kad je bomba pala u dvorište džamije i kada se upalio krov nad bibliotekom. Od­mah je zvao vatrogasce, ali je do­bio odgovor, da oni idu samo na izričiti nalog bana Drinske banovi­ne. Doktor Pervan se i opet sna­šao. Kako se konak (rezidencija bana) nalazi između džamije i Bo­goslovije, on se odmah uputio ta­mo. Međutim u Konaku nije niko­ga našao. On je odatle opet naz­vao Vatrogasnu četu i naredio »u ime bana«, da vatrogasci odmah dođu gasiti požar na Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Ovaj Pervanov »trik« je upalio. Vatrogasci su kroz kratko vrijeme bili na mjestu po­žara i još, dok sama zgrada bib­lioteke nije bila zahvaćena poža­rom, ugasili su vatru i tako saču­vali ovu kulturnu ustanovu od si­gurne propasti.

M. TRALJIĆ