Zuhdija Hasanović



PREPISKA IZME–U BOŽIJEG POSLANIKA, ALEJHI-S-SELAM, I KRALJA ABESINIJE



Uvod


Iako Allah, dželle šanuhu, za Svoga posljednjeg Poslanika, alejhi-s- selam, na više mjesta u Kur’anu, azimu-š-šan, ističe da se ne služi pismom (da je ummijj), Muhammed, alejhi-s-selam, osjećajući važnost pisane riječi i pismenog komuniciranja općenito, a posebno za promoviranje Allahove, dželle šanuhu, Riječi, daje da se pišu pisma kako svojim visokim dužnosnicima koji se nalaze u udaljenijim pokrajinama tako i vladarima susjednih država, čime je na najbolji način ukazao na univerzalni karakter svoje misije.

O pismima Božijeg Poslanika, alejhi-s-selam, u nas vrlo malo se pisalo. Uglavnom se o njima usputno govori kada se tretira Poslanikova alejhi- s-selam, diplomatska aktivnost. Tako to čine B. Korkut,1 Š. Hodžić2 i M. Spahić,3 dok su daleko više informacija ponudili prijevodi djela el- Mubarekfurija4 i dr. Hamidullaha.5 Vrijedni su pažnje radovi prof. dr.

  1. Nakičevića6 i A. Hukića, čiji je rad napisan povodom otkupljivanja originalnog pisma Božijeg Poslanika - alejhi-s-selam, koje je uputio Heraqlu.7

Na arapskom jeziku, osim klasičnih izvora o pismima Božijeg Poslanika, alejhi-s-selam, govore također: dr. Fàliy Yanòal u radu Raså’ilu-


    1. Besim Korkut, Istorija islama: udžbenik islamske vjeronauke za VII razred srednjih škola, Vakufska direkcija, Sarajevo, 1935., str. 28.

    2. Prof. H. Šaban Hodžić, Istorija islamske kulture, Tuzla, (bez godine izdanja), str. 23.

    3. Mustafa Spahić, Povijest islama za I i II razred medresa, Gazi Husrev-begova medresa i Rijaset islamske zajednice, Sarajevo, 1995., I, str. 202.

    4. Safijjurrahman el-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, str. 394.-410.

    5. Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: život..., Zagreb, 1977., I, str. 255.-259., 265.-271.,

285.-291., 309.-315.

    1. Prof. dr. Omer Nakičević, “Korespondencija Vjerovjesnika (s)”, Uvod u hadiske znanosti: Hadis I, Islamski teološki fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1986., str. 42.-48.

    2. A. Hukić, Originalna poslanica Božijeg Poslanika kupljena za dva i po miliona dolara, Glasnik VIS-a, 1975., br. 7-8., str. 341.-343

r-Rasúlu wa kutubuh wa múfadúh ilå õukkåmi-l-Îalíûi-l-‘arabí (Poslanikova pisma i poslanice te njegovi emisari vladarima Arapskog zaljeva), ‘Alí al- Aymadí al-Mayånçí u Makåtibu-r-Rasúl (Poslanikovi administrativni uredi), Ibn Ãúlún u djelu I‘låmu-s-så’ilín ‘an kutub sayyidi-l-mursalín (Upoznavanje radoznalih sa pismima najodličnijeg poslanika), te veoma značajno djelo dr. Muhammada Õamídullåha Maûmú‘a al-waïå’iq as-siyåsiyya li-al-‘ahdi an-nabawí wa al-∂ilåfa ar-åšida (Zbornik političkih dokumenata iz poslaničkog i perioda prvih halifa) i dr.8

U ovom radu uz opće napomene o svim poznatim pismima koje je uputio Božiji Poslanik (alejhi’s-selam) nastojat ćemo posebnu pažnju usmjeriti na korespondenciju koju vrši Božiji Poslanik, alejhi-s-selam, sa kraljem Abesinije.9

Ima sasvim pouzdanih historijskih dokumenata koji nam kazuju da je Božiji Poslanik, alejhi-s-selam, i prije Hidžre vodio korespondenciju kako sa svojim sljedbenicima unutar Arabijskog poluotoka tako i sa vladarima susjednih država, međutim, glavna aktivnost na tom planu započela je nakon sklapanja primirja sa idolopoklonicima Mekke na Hudejbijji šeste godine po h. Historičari bilježe da je za svoga života Božji Poslanik, alejhi-s-selam, uputio 44 različita pisma a ubrajajući i sve ostale pisane dokumente kao što su različiti ugovori, ovlašćenja, popisi stanovnika Medine, spiskovi dobrovoljaca za vojne pohode i sl., njihov broj obuhvaća 18510 različitih dokumenta od kojih je većina nastala nakon ovog sporazuma.11

Prije nego, što izložimo sadržaj pisama koje naizmjenično upućuju poslijednji Božiji Poslanik i kralj jedne od susjednih mu država nužno je nešto reći i o historijskim dešavanjima koja stoje u pozadini ove prepiske.



    1. http://www.arabiancreativity.com/faleh.htm od 28. 8. 2002.

    2. Abesinija, danas Etiopija, smještena je na sjeveroistoku Afrike. Površina joj je 1.221.900 km2, a glavni joj je grad Adis Abeba. Ima preko 27.500.000 stanovnika, od čega su: 55% kopti, 35% muslimani, a ostalih 10% su pripadnici lokalnih religija.

    3. Neki historičari, kao šejh Múså az-Zinûån’, su nekolicinu pisama koja govore o istoj temi svrstali u jedno, tako da je po njihovu mišljenju ukupan broj dokumenata 136. (Više v.: http:// www. alwaha.com/issue4/is04sb16.htm)

    4. http://www.alwaha.com/issue4/is04sb16.htm od 28. 8. 2002. O autentičnosti ovih dokumenata v.: Imtiyåz Aõmad, Dalå’ilu’t-tawïíqi’l-mubakkir li’s-sunna wa’l-õadíï, Dåru-l-bayån li-n- našr, al-Qåhira, 1990., str. 403.-410.; Akram Ãiyå’ al-‘Umar’, Madínan Society at the Time of the Prophet, The International Institute of Islamic Thought, Herndon, 1995., str. 131.

Historijska pozadina


U vrijeme kada Muhammed, a.s., javno obznanjuje islam mekanski idolopoklonici ne biraju sredstva da prekinu njegovu misiju. Tada muslimani proživljavaju vrlo teške trenutke, uznemiravanja, proganjanja, tjelesna maltretiranja, koja će nerijetko dovoditi i do najsvirepijih ubistava zbog čega Božiji Poslanik, a.s., preporučuje nekolicini muslimana, koji nisu imali jače zaštite u Mekki, da se isele. I to ne bilo kuda, Poslanik, alejhi-s-selam, im ne preporučuje da se sele u Kinu ili Indiju zbog velike udaljenosti i slabih komunikacija sa Mekkom da se muslimani tamo ne bi potpuno asimilirali i izgubili svoj identitet; ne u Perziju, ni u Bizantiju, iz političkih i vjerskih razloga; niti bilo gdje na Arabijski poluotok, jer bi bili preblizu i bez jake zaštite, pa bi ih mušrici vrlo lahko mogli vratiti i nastaviti sa torturom koju su nad njima provodili; nego u Abesiniju, jer im je odgovarala kako iz geografskih, tako i iz političkih i vjerskih razloga.12

Tako se u mjesecu redžebu pete godine po poslanstvu Muhammeda, a.s., odn. početkom 615. g. po rođenju Isa’a, a.s., iselila prva grupa muslimana u Abesiniju. Tu grupu sačinjavalo je 12 muškaraca i četiri žene. Predvodio ih je Osman bin Affan (‘Uomån b. ‘Affån) sa ženom Rukajjom (Ruqayya), kćerkom Božijeg Poslanika, alejhi-s-selam.13

Kada se tortura Kurejšija povećala, veći broj muslimana odlučuje se na odlazak iz Mekke. U toj drugoj grupi muhadžira u Abesiniju bilo je 83 muškarca i 19 žena, koju je predvodio Dža‘fer bin Ebu Talib (Ûa‘far

b. Abí Ãålib).14 Čini se vjerovatnim da je Božji Poslanik, a. s., već preko Dža‘fera poslao pismo Negusu,15 kralju Abesinije u kojem ga moli da prihvati muslimane koji su mu došli i bude ljubazan prema njima.16 Sudeći po oskudnim historijskim izvorima, kontakata između Muhammeda (alejhi’s-selam) i kralja Abesinije bilo je i prije druge seobe muslimana u tu zemlju. To se može zaključiti i iz dosta prisnog obraćanja Muhammeda, a.s., već u prvom pismu abisinskom kralju.17



    1. O samom prijemu muslimana kod Negusa više pogledati u.: http://www.ummah.org.uk/ science/letters.htm

    2. Ibn Qayyim al-Ûawziyya, Zådu’l-ma‘åd fí hådy ∂ayri-l-‘ibåd, Mu’assasatu-r-risåla, al-Kuwayt, 1996., I, str. 95.

    3. Ibn Qayyim al-Ûawziyya, Zådu-l-ma‘åd fí hådy ∂ayri-l-‘ibåd, III, str. 23. 15 Negus (an-naûåš‘) je titula koju su nosili vladari Abesinije.

16 Ibn Ûar’r aã-Ãabar’, Ta’r’∂u-l-umam wa-l-mulúk, Dåru-l-kutubi-l-‘ilmiyya, Bayrùt, II, str. 294. 17 Više v.: Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: život, I, str. 242.-244.

U vrijeme Božijeg Poslanika, a.s., Abesinijom upravljaše vladar koga će arapski izvori imenovati kao Asham bin Ebdžur en-Nedžaši (A¥∂ama

b. Abûur, an-Naûåší).18

Ashama bin Ebdžur, kralj Abesinije, nudi gostoprimstvo pridošlim muhadžirima iz Mekke i, uprkos nagovorima izaslanika mekanskih idolopoklonika da vrati te “zabludjele mladiće” njihovim porodicama, Negus ostaje ustrajan u odluci da im pruži gostoprimstvo u njegovoj zemlji koliko god žele, što samo potvrđuje Poslanikove, alejhi-s-selam, riječi da se radi o pravednom vladaru koji im neće nasilje učiniti.

Kada je umro Ubejdullah ibn Džahš (‘Ubaydullåh b. Ûaõš), muž Ummu Habibe (Ummu Habíba), kćerke Ebu Sufjana (Abú Sufyån), Božji Poslanik, a.s., obavještava Negusa da bi želio za sebe vjenčati Ebu Sufjanovu kćerku, naravno ako to bude i njena volja, te da joj u njegovo ime da vjenčani dar i da je pošalje njemu u Medinu. To se dogodilo 6. g. po h. (628. g. po Isa’u, alejhi-s-selam), nekoliko mjeseci prije sporazuma na Hudejbiji.

U muharremu 7. g. po h.,19 prema nekim historijskim izvorima u rebi-u-l-evvelu iste godine., a po drugima u zu-l-hidždžetu 6. g. po h.20 Božji Poslanik, a.s., šalje šest svojih izaslanika šestorici vladara susjednih država pozivajući ih u islam. Jedno od tih pisama upućeno je Negusu,21 a donosi mu ga Amr ibn Umejje ed-Damri (‘Amr b. ‘Umayya añ-Ñamrí).

Veći broj muslimana ostaje u Abesiniji punih petnaest godina sve do 7.

g. po hidžri, kada na molbu Božijeg Poslanika, alejhi-s-selam, kralj Abesinije daje na raspolaganje dvije lađe za prijevoz muhadžira nazad. U to vrijeme Božji Poslanik, a.s., sa svojim borcima osvaja hajbersku tvrđavu, a kada je čuo za dolazak Dža‘fera ibn Ebu Taliba i drugih ashaba iz Abesinije, on uzvikuje: Ne znam šta mi je draže, da li osvojenje Hajbera ili dolazak Dža‘fera i njegovih.

Koliko je za muslimane značio lijep doček na kojeg su naišli u Negusovoj domovini i koliko su cijenili vladara, ali i njegovu zemlju



  1. O negusu, kralju Abesinije, suvremeniku Božjeg poslanika, alejhi-s-selam, koji je umro u redžebu

  1. g. po h., vidi: al-Asqalåní, al-I¥åba fí tamy’zi-¥-¥aõåba, Dåru’l-çayl, Bayrùt, 1992, I, str. 205-206.

  1. Ibn Qayyim al-Ûawziyya, Zådu-l-ma‘åd fí hådy ∂ayri-l-‘ibåd, I, str. 116.

  2. Akram Ãiyå’ al-‘Umar’, Madínan Society at the Time of the Prophet, str. 127.

  3. Po ovom pitanju postoji velika dilema među historičarima. Jedni smatraju da je Negus kojem je upućeno pismo sedme godine po h. isti onaj koji je vodio razgovor sa Dža‘ferom bin Ebu Talibom i kojem je Božji poslanik, a.s., klanjao dženazu; međutim drugi drže da se radi o sasvim drugoj osobi koja je preuzela prijesto od Ashame i koja nikada nije primila islam. U svakom slučaju treće pismo koje će, također, biti navedeno upućeno je ovom drugom vladaru. Više pogledati u.: Ibn Qayyim al-Ûawziyya, Zådu-l-ma‘åd fí hådy ∂ayri-l-‘ibåd, I, str. 116.-117.

dovoljno govori podatak da nikada kasnije, bez obzira koliko bili vojno snažni, muslimani nisu napadali Abesiniju iz poštovanja prema njihovu vladaru, savremeniku Božijeg Poslanika a.s. Oni su osvajali velike zemlje poput Perzije, ali nisu dirali granice Abesinije.22


Sadržaj pisama


U literaturi se navode tri pisma, u velikoj mjeri različitog sadržaja, koje je Božji Poslanik, a. s., uputio kralju Abesinije.

Prva dva koja ćemo navesti uputio je Ashami bin Ebdžuru, koji će u međuvremenu čak primiti islam, a poslijednje je upućeno neimenovanom kralju Abesinije, koji će naslijediti Ashamu.23

Treba napomenuti da arapsko pismo ovih dokumenata nema tačaka za razlikovanje slova bå, tå, ïå, niti ûím, ∂å i ñå te su razumljiva njihova različita čitanja od strane nekih poznatih historičara.

Božji Poslanik (alejhi’s-selam) najvjerovatnije već sa Dža‘ferom ibnu Ebi Talibom šalje pismo kralju Abesinije u kojem ga prije svega poziva da prihvati islam ukazujući na islamsko poimanje Isa’a, alejhi-s-selam, a zatim mu daje na znanje da mu dolaze njegov (Poslanikov, alejhi-s-selam, amidžić i grupa muslimana te da ih lijepo primi. U pismu se, tako, kaže:


Prvo Poslanikovo pismo Negusu


ﻢﻴﺣﺮﻟÇ ﻦﻤﺣﺮﻟÇ ﻪﻠﻟÇ ﻢﺴﺑ

ﺔﺸﺒﳊÇ ﻚﻠﻣ ˇﺔﻤﺤﺻﻻÇ ﻲﺷﺎﺠﻨﻟÇ ﻰﻟÇ ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﺪﻤﺤﻣ ﻦﻣ

ˇﻚﻴﻠﻋ ăﻼﺳ ÉﺮﻫﺎﻄﻟÇ áﻮﺘﺒﻟÇ ﱘﺮﻣ ﻰﻟÇ ﺎﻫﺎﻘﻟÇ ﻪﺘﻤﻠﻛ ć ﻪﻠﻟÇ ÍćŃ ﻰﺴﻴﻋ äÇ ﺪﻬﺷÇ ć ˇﻦﻤﻴﻬﳌÇ ﻦﻣﺆﳌÇ ÓćﺪﻘﻟÇ ﻚﻠﳌÇ ﻪﻠﻟÇ ﻚﻴﻟÇ ﺪﻤﺣÇ ﻲﻧﺎﻓ

.ﻪﺨﻔﻧ ć ĺﺪﻴﺑ ăĎÇ ﻖﻠﺧ ﺎﻤﻛ ﻪﺨﻔﻧ ć ﻪﺣćŃ ﻦﻣ ﻪﻘﻠﺨﻓ ﻰﺴﻴﻌﺑ ﺖﻠﻤﺤﻓ ﺔﻨﻴﺼﳊÇ ﺔﺒﻴﻄﻟÇ

.ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﻲﻧﺎﻓ ﻲﻧﺎﺟ íﺬﻟﺎﺑ ć ﻰﺑ ﻦﻣﺆﺘﻓ ﻰﻨﻌﺒﺘﺗ äÇ ć ﻪﺘﻋﺎﻃ ﻰﻠﻋ ÉﻻÇﻮﳌÇć ﻪﻟ ﻚﻳﺮﺷ ﻻ ĺﺪﺣć ﻪﻠﻟÇ ﻰﻟÇ ßﻮﻋĎÇ ﻲﻧÇ ć ﻰﻟÇ ßĎﻮﻨﺟ ć ßﻮﻋĎÇ ﻲﻧﺎﻓ ﺮﺒﺠﺘﻟÇ ÚĎ ć ﻢﻫﺮﻗﺎﻓ ßćÄﺎﺟ ÇĐﺎﻓ ﲔﻤﻠﺴﳌÇ ﻦﻣ Çﺮﻔﻧ ﻪﻌﻣ ć Çﺮﻔﻌﺟ ﻲﻤﻋ ﻦﺑÇ ﻚﻴﻟÇ ﺖﺜﻌﺑ ﺪﻗ ć

.ﻲﺘﺤﻴﺼﻧ Çﻮﻠﺒﻗﺎﻓ ﺖﺤﺼﻧ ć ﺖﻐﻠﺑ ﺪﻗ ć ﻞﺟ ć ﺰﻋ ﻪﻠﻟÇ

ěﺪﻬﻟÇ ﻊﺒﺗÇ ﻦﻣ ﻰﻠﻋ ăﻼﺴﻟÇć

ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ

ﺪﻤﺤﻣ


  1. Ipak, neki historičari smatraju da je bilo i takvih pokušaja pa navode i slučaj ‘Umara bin al- Îaããåba koji je, navodno, 20. g. po h. poveo pomorsku bitku protiv Abesinije.

  2. Ibn Ãúlún, I‘alåmu-s-så’ilín ‘an kutub sayyidi-l-mursalin, Mu’assasatu-r-risåla, Bayrút, 1987., str. 57.-58.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Od Muhammeda, Božjeg poslanika negusu Ashami, kralju Abesinije Mir s tobom!

Hvalim ti, doista, Allaha, Vladara, Svetog, Koji podaruje sigurnost i Koji nad svim bdi.

Svjedočim da je Isa duh Božiji i riječ Njegova koju je djevici Merjemi, čistoj, krjeposnoj i nedodirljivoj dostavio, koja je zanijela Isa’a koga je On stvorio iz duha Svoga i daha Svoga, kao što je stvorio Adema rukom Svojom i dahom Svojim.

Pozivam te, doista, Allahu, Jedinom, Koji druga nema, istrajnosti u pokornosti Njemu te da mene počneš slijediti, ta-, vjeruovaćeš u mene (meni) i u ono što mi je dostavčjeno mjer ja sam, zbilja, Božji Poslanik.

Šaljem ti svoga amidžića Dža‘fera sa grupom muslimana. Kada ti dođu primi ih, ne budi ohol. Pozivam tebe i tvoje ljude Allahu, dželle šanuhu. Ja saopćih i posavjetovah, pa prihvatite moj savjet.

Neka je mir s onim koji slijedi uputu!

Muhammed, Božiji poslanik



Odgovor Negusa na Poslanikovo prvo pismo


ﻢﻴﺣﺮﻟÇ ﻦﻤﺣﺮﻟÇ ﻪﻠﻟÇ ﻢﺴﺑ ﻲﺷﺎﺠﻨﻟÇ ﺔﻤﺤﺻÇ ﻦﻣ ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﺪﻤﺤﻣ ﻰﻟÇ

.ăﻼﺳﻻÇ ﻰﻟÇ ﻲﻧÇﺪﻫ ěﺬﻟÇ ˇﻮﻫ ﻻÇ ﻪﻟÇ ﻻ ěﺬﻟÇ ﻪﻠﻟÇ ˇﻪﺗﺎﻛﺮﺑ ć ﻪﻠﻟÇ ﺔﻤﺣŃ ć ﻪﻠﻟÇ ﻦﻣ ﻪﻠﻟÇ ﻲﺒﻧ ﺎﻳ ﻚﻴﻠﻋ ăﻼﺳ

ﺎﻣ ﻰﻠﻋ ﺪﻳﺰﻳ ﻻ ﻰﺴﻴﻋ äÇ ÖŃﻻÇć ÁﺎﻤﺴﻟÇ ČŃ ﻮﻓ ˇﻰﺴﻴﻋ ﺮﻣÇ ﻦﻣ ĘﺮﻛĐ ﺎﻤﻴﻓ ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﺎﻳ ﻚﺑﺎﺘﻛ ﻲﻧﺎﺗÇ ﺪﻘﻓ ˇﺪﻌﺑ ﺎﻣÇ

.ﻪﺑﺎﺤﺻÇ ć ﻚﻤﻋ ﻦﺑÇ ﺎﻨﻳﺮﻗ ﺪﻘﻟ ć ﺎﻨﻴﻟÇ ﻪﺑ ﺖﺜﻌﺑ ﺎﻣ ﺎﻨﻓﺮﻋ ﺪﻘﻟ ć ĘﺮﻛĐ ﺎﻤﻛ ﻪﻧÇ ć ﺎﻗćﺮﻔﺛ ﺖﻠﻗ

.ﲔﳌﺎﻌﻟÇ ČŃ ﻪﻠﻟ ﻪﻳﺪﻳ ﻰﻠﻋ ﺖﻤﻠﺳÇ ć ﻚﻤﻋ ﻦﺑÇ ﺖﻌﻳﺎﺑ ć ﻚﺘﻌﻳﺎﺑ ﺪﻗ ć ﺎﻗﺪﺼﻣ ﺎﻗĎﺎﺻ ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﻚﻧÇ ﺪﻬﺷÇ ć äÇ ﺪﻬﺷÇ ﻲﻧﺎﻓ ﺖﻠﻌﻓ ˇﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﺎﻳ ﻚﻴﺗ äÇ ﺖﺌﺷ äÇ ć ˇﻲﺴﻔﻧ ﻻÇ ﻚﻠﻣÇ ﻻ ﻲﻧﺎﻓ ﺔﻤﺤﺻﻻÇ ﻦﺑ ﺎﻫŃÇ ﻲﻨﺑﺎﺑ ﻚﻴﻟÇ ﺖﺜﻌﺑ ć

ﻖﺣ ﻪﻟﻮﻘﺗ ﺎﻣ

24ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳÑ ﺎﻳ ﻚﻴﻠﻋ ãﻼﺴﻟÇæ

Kada je dobio pismo od Božijeg Poslanika, alejhi-s-selam, Ashama šalje sljedeći odgovor:




  1. Tekst pisma preuzet je iz djela Ibn Túlúna: I‘låmu-s-så’ilín ‘an kutub sayyidi-l-mursalín, str. 54.-56. Također se navodi u: aã-Ãabarí, Ta’rí∂u-l-umam wa-l-mulúk, I, str. 1569.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Muhammedu, Allahovu poslaniku od Ashame, negusa

Mir Allahov, milost i blagoslov Njegovi neka su s tobom, vjerovjesniče Allahov-Allaha, osim Koga drugog boga nema, i Koji me je uputio u islam.

Primio sam tvoje pismo, Allahov poslaniče, u kojem spominješ pitanje Isa’a. Tako mi Gospodara neba i Zemlje, Isa nije ni za dlaku više od onoga što si rekao. On je onakav kako si rekao, i mi smo već upoznati s onim s čime si poslan; ugostili smo tvoga amidžića i njegove saputnike.

Svjedočim da si Allahov poslanik, istiniti i pouzdani. Već sam dao prisegu, tebi i tvome amidžiću, i pred njim sam prihvatio islam/punu predanost Allahu, Gospodaru svjetova.

Šaljem ti svoga sina Erha bin el-Ashama,25 a ja imam vlast samo nad sobom; ako hoćeš da ti dođem, Allahov Poslaniče, učinit ću to, jer ja svjedočim da je ono što ti govoriš istina.

Mir neka je s tobom, Allahov Poslaniče.



Drugo Poslanikovo pismo Negusu


Jedan od poznatih historičara i hadiskih autoriteta ez-Zejle‘i (az- Zayla‘í), kao i mnogi drugi historičari, među kojima i savremeni istraživač Hamidullah, navode da je Božiji Poslanik (alejhi-s-selam) preko Amra ibn Umejje ed-Damrija uputio kralju Abesinije pismo nešto drugačijeg sadržaja. Ne zna se posigurno da li je to bilo 7. g. po H. kada je Božiji Poslanik, alejhi-s-selam, poslao emisare i petorici drugih susjednih vladara ili je to bilo ranije. Ovo drugo mišljenje je prihvatljivije. Evo prijevoda gornjeg pisma Allahova Poslanika:

ﻢﻴﺣﺮﻟÇ ﻦﻤﺣﺮﻟÇ ﻪﻠﻟÇ ﻢﺴﺑ ﺔﺸﺒﳊÇ ﻚﻠﻣ ﻲﺷﺎﺠﻨﻟÇ ﻰﻟÇ ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﺪﻤﺤﻣ ﻦﻣ

ﺖﻧÇ ﻢﻠﺳ

ˇﻦﻤﻴﻬﳌÇ ﻦﻣﺆﳌÇ ăﻼﺴﻟÇ ÓćﺪﻘﻟÇ ﻚﻠﳌÇ ﻮﻫ ﻻÇ ﻪﻟÇ ﻻ ﻪﻠﻟÇ ﻚﻴﻟÇ ﺪﻤﺣÇ ﻲﻧﺎﻓ ﻪﺨﻔﻧ ć ﻪﺣćŇ ﻦﻣ ﻪﻘﻠﺨﻓ ﻪﺑ ﺖﻠﻤﺤﻓ ﺔﻨﻴﺼﳊÇ ﺔﺒﻴﻄﻟÇ áﻮﺘﺒﻟÇ ﱘﺮﻣ ﻰﻟÇ ﺎﻫﺎﻘﻟÇ ﻪﺘﻤﻠﻛ ć ﻪﻠﻟÇ ÍćŃ ﱘﺮﻣ ﻦﺑÇ ﻰﺴﻴﻋ äÇ ﺪﻬﺷÇ ć

!ĺﺪﻴﺑ ăĎÇ ﻖﻠﺧ ﺎﻤﻛ


  1. U historijskim djelima se navodi da je njegov sin sa još šezdesetak putnika uistinu krenuo brodom ka Božijem Poslaniku, međutim kada su izašli na pučinu, doživjeli su brodolom i svi su se utopili. Prema drugim podacima jedan Negusov sin je uspio živ i zdrav preći more i u Mekki se zbratimio sa Alijom bin Ebu Talibom. (Muhammed Hamidullah, Muhammed, a.s.: život, I, str. 249.)

ﻲﻧÇ ć ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﻲﻧﺎﻓ ﻲﻧ Áﺎﺟ íﺬﻟﺎﺑ ﻦﻣﺆﺗ ć ﻲﻨﻌﺒﺘﺗ äÇ ć ˇﻪﺘﻋﺎﻃ ﻰﻠﻋ ÉﻻÇﻮﳌÇć ﻪﻟ ﻚﻳﺮﺷ ﻻ ĺﺪﺣć ﻪﻠﻟÇ ﻰﻟÇ ßﻮﻋĎÇ ﻲﻧÇ ć

.ﻲﺘﺤﻴﺼﻧ Çﻮﻠﺒﻗﺎﻓ ﺖﺤﺼﻧ ć ﺖﻐﻠﺑ ﺪﻗ ć ﻞﺟ ć ﺰﻋ ﻪﻠﻟÇ ﻰﻟÇ ßĎﻮﻨﺟ ć ßﻮﻋĎÇ

26.ìﺪﻬﻟÇ ﻊﺒﺗÇ ﻦﻣ ﻰﻠﻋ ã ﻼﺴﻟÇæ

ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ

ﺪﻤﺤﻣ


U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Od Muhammeda, Božijeg poslanika Negusu kralju Abesinije Spašen neka si!

Hvalim ti, doista, Allaha, osim Koga nema drugog boga, Vladara, Svetog, Koji podaruje mir i sigurnost i Koji nad svim bdi.

Svjedočim da je Isa, sin Merjemin, duh Božji i riječ Njegova koju je djevici Merjemi, čednoj i nedodirljivoj darovao; zanijela ga je, a Allah ga stvori od duha Svoga i daha Svoga, kao što je stvorio i Adema rukom Svojom.

Pozivam te, doista, Allahu, Jedinom, Koji nema druga, te istrajnosti u pokornosti Njemu i da me slijediš, da uzvjeruješ u ono što mi jedostavljeno, jer ja sam, zbilja, Allahov poslanik. Pozivam tebe i tvoj narod Allahu (dželle šanuhu). Ja priopćih i posavjetovah, pa prihvatite savjet moj!

Neka je mir s onim koji slijedi uputu!

Muhammed, Božji poslanik



Original ovog pisma je sačuvan sve do naših dana. O njemu su, između ostalih, govorili: engleski orijentalista Dunlop,27 Ekrem Dija-u-l- Umeri,28 te Muhammed Hamidullah.29 Faksimil pisma zajedno s nekoliko drugih pisama Poslanikovi prezentiran je čak i na internetu.30 Izvornik


  1. http://www.al-shia.com/html/ara/books/behar/behar20/a40.html. Ista verzija pisma se navodi u: Ibn Ûarír aã-Ãabarí, Ta’rí∂u-l-umam wa-l-mulúk, II, str. 132., Ibn S’ad, aã-Ãabaqåtu-l-kubrå,

III, str. 15.


  1. D. M. Dunlop, “Another Prophetic Letter”, Journal of the Royal Asiatic Society, London, januar 1940., str. 54.-60.

  2. Akram Ãiyå’ al-‘Umar’, Madínan Society at the Time of the Prophet, str. 132.

  3. Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: život, I, str. 255.; Muhammed Hamidullah, Hz. Peygamber’in alti orijinal diplomatik mektubu, Beyan Yayinlari, Istanbul, 1990, str. 103.-110.

  4. V.: http://www.khayma.com/fahad1390/din/sirh/4.htm od 28. 8. 2002. Po nekim podacima, istina, ne baš autentičnim, egipatska vlada je došla u posjed ovih pisama i na ovaj način ih učinila dostupnim široj javnosti.

pisma pisan je na pergamentu dimenzija 23x33 cm, mastilo je smeđe, a nakon 17 redaka teksta nalazi se kružni otisak pečata (koji se, nažalost, ne vidi na prikazanom faksimilu).

Primjećuje se da tekst predočenog pisma ne odgovora u potpunosti ranije navedenom, ali se na tim mjestima slaže sa drugim pismima koja je Božji poslanik, alejhi-s-selam, uputio Negusu, iz čega se može pretpotstaviti da je to propust prenosilaca koji su saopćavali sadržaje pisama.31






Sl. 1.: Originalni primjerak drugog pisma

koga je Muhammed, alejhi-s-selam, poslao Negusu



Odgovor Negusa na drugo Poslanikovo pismo


Vladari susjednih država različito su reagirali na pisma u kojima ih Božji Poslanik, alejhi-s-selam, pozivao da prime islam. Neke od njih njihova oholost i inat bijahu sprječavali da čuju glas istine, pa ne samo da nisu našli za shodno da ljubazno odbiju poziv koji im je uputio Muhammed, alejhi-s-selam, da prime islam, nego su na vrlo ružan način



  1. Tekst predočenog faksimila glasi:


ˇﻢﻴﺣﺮﻟÇ ﻦﻤﺣﺮﻟÇ ﻪﻠﻟÇ ﻢﺴﺑ

ˇﺔﺸﺒﳊÇ ﻢﻴﻈﻋ ˇﻲﺷﺎﺠﻨﻟÇ ﺮﻟÇ ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﺪﻤﺤﻣ ﻦﻣ

ﻰﻟÇ ﺎﻫﺎﻘﻟÇ ﻪﺘﻤﻠﻛ ć ﻪﻠﻟÇ ÍćŃ ﱘﺮﻣ ﻦﺑ ﻰﺴﻴﻋ äÇ ﺪﻬﺷÇ ć ﻦﻤﻴﻬﳌÇ ﻦﻣﺆﳌÇ ăﻼﺴﻟÇ ÓćﺪﻘﻟÇ ﻚﻠﳌÇ ˇﻮﻫﻻÇ ﻪﻟÇ ﻻ íﺬﻟÇ ﻪﻠﻟÇ ßﺪﻤﺣÇ ﻲﻧﺎﻓ ﺪﻌﺑ ﺎﻣÇ ˇěﺪﻬﻟÇ ﻊﺒﺗÇ ﻦﻣ ﻰﻠﻋ ăﻼﺳ

íﺬﻟﺎﺑ ﻦﻣﺆﺗ ć ﻲﻨﻌﺒﺘﺗ äÇ ć ﻪﺘﻋﺎﻃ ﻰﻠﻋ ÉﻻÇﻮﳌÇć ﻪﻟ ﻚﻳﺮﺷ ﻻ ĺﺪﺣć ﻪﻠﻟÇ ﻰﻟÇ ßﻮﻋĎÇ ﻲﻧÇ ć ĺﺪﻴﺑ ăĎ Ţﺎﺧ ﺎﻤﻛ ˇ ﻪﺨﻔﻧ ć ﻪﺣćŃ ﻦﻣ ﻰﺴﻴﻌﺑ ﺖﻠﻤﺤﻓ ﺔﻨﻴﺼﳊÇ ﺔﺒﻴﻄﻟÇ áﻮﺘﺒﻟÇ ﱘﺮﻣ

.ěﺪﻬﻟÇ ﻊﺒﺗÇ ﻦﻣ ﻲﻠﻋ ăﻼﺴﻟÇ ć ﻲﺘﺤﻴﺼﻧ Çﻮﻠﺒﻗﺎﻓ ﺖﺤﺼﻧ ć ﺖﻐﻠﺑ ﺪﻗ ć ﻞﺟ ć ﺰﻋ ﻪﻠﻟÇ ﻰﻟÇ ßĎﻮﻨﺟ ć ßﻮﻋĎÇ ﻲﻧÇ ć ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﻲﻧﺎﻓ ﻲﻧÁﺎﺟ

pogazili uobičajena pravila u diplomatskom ophođenju cijepajući pismo i vrijeđajući izaslanika Allahova Poslanika, alejhi-s-selam. Tako je učinio Kisra Perviz, kralj Perzije, koji je pocijepao pismo upućeno po es-Sehmi- ju (‘Abdullåh bin Õu‘afå as-Sahmí).

Drugi iz različitih razloga nisu bili spremni prihvatiti islam, ali su srdačno primali emisare, ljubazno odbili Muhammedov, alejhi-s-selam, poziv i poslali mu raznovrsne poklone, kao što su učinili Muqawqis i Heraqle.

Jedini vladar, uz el-Munzira ibn Savau (al-Munùira b. Såwå), kralja Bahrejna, koji je prihvatio poziv da primi islam i poprati svoj pristanak različitim poklonima bio je kralj Abesinije.

Kada mu je ed-Damri predočio i pročitao pism Negus je pismo uzeo, stavio ga na lice, spustio se sa prijestolja na zemlju i pred Dža‘fer ibn Talibom i ostalim prisutnim primio islam. Tom prilikom je, između ostalog, rekao: “Da mogu da mu (Allahovom Poslaniku, alejhi- s-selam) odem, otišao bih mu.”32

Dolazak muslimana koji su izabrali Abesiniju za svoje sklonište, razgovor sa njima o principima islama i islamskom gledanju na Isa’a alejhi-s-selam, slušanje Božijih riječi koje mu je učio Dža‘fer, a potom pismo Božijeg Poslanika, alejhi-s-selam, ponukalo je Ashamu, negusa Abesinije da primi islam. O autentičnosti podatka da je Ashama, kralj Abesinije, primio islam, između ostalog, svjedoče vjerodostojni hadisi koji se navode u najpoznatijim hadiskim zbirkama u kojima se kaže da je Božiji Poslanik, alejhi-s-selam, obznanio smrt Negusovu na sam taj dan, da je sa vjernicima izašao na musallu, poredao ih u safove i obavio dženaza-namaz u odsutnosti donoseći četiri tekbira.33 El-Vakidi (al- Wåqidí) bilježi da je Ashama, kralj Abesinije, umro 9. g. po H., nakon što se Božiji Poslanik, alejhi-s-selam, vratio sa pohoda na Tebuk, iako ima mišljenja da se to desilo prije osvojenja Mekke 8. h.g. odn. 630. g.


  1. Ôïafiyyu-r-Raõmån al-Mubårakfúr’, ar-Raú’qu-l-ma∂tüm, Dåru-s-salåm, ar-Riyåè, 1994., str. 352.; Ibn Qayyim al-Ûawziyya, Zådu’l-ma‘åd fí hady ∂ayri’l-‘ibåd, III, str. 24.

  2. al-Bu∂årí, Ôaõíõ, “al-ûanå’iz”, 1333., Muslim, Ôaõíõ, “al-Çanå’iz”, br. 1580., at-Tirmid’, Sunan, “al-ûanå’iz”, br. 943., an-Naså’í, Sunan, “al-ûanå’iz”, br. 1881., Abú Dåwúd, Sunan, “al-ûanå’iz”, br. 2789., Ibn Måûûa, Sunan, “Må ûå’a fi’l-ûanå’iz”, br. 1523., Aõmad, Musnad, “Båq’ musnadi’l- muka¥¥irín”, br. 14090., Målik, Muwaããa’, “al-ûanå’iz”, br. 476. O Negusovom prihvaćanju islama također vidi.: Maõmúd Šít Õaããåb, “Islåmu-n-Naûåší“, Kitåbu’l-mu’tamari’l-‘ålamiyyi-r-råbi‘i li’s-síra wa-s-sunnati-n-nabawiyya wa’l-mu’tamaru-l-‘åšir li maûma‘i-l-buõúïi’l-islåmiyya, al-Qåhira, 1985., I, str. 169.-189.

Na drugo pismo Božijeg poslanika, alejhi-s-selam, Negus je poslao sljedeći odgovor:

ˇﺔﻤﺤﺻÇ ﻲﺷﺎﺠﻨﻟÇ ﻦﻣ ﻢﻠﺳ ć ﻪﻴﻠﻋ ﻪﻠﻟÇ ﻰﻠﺻ ﺪﻤﺤﻣ ﻰﻟÇ

ˇﻪﺗﺎﻛﺮﺑ ć ﻪﻠﻟÇ ﺔﻤﺣŃ ć ﻪﻠﻟÇ ﻦﻣ ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﺎﻳ ﻚﻴﻠﻋ ăﻼﺳ ﺖﻠﺳŃÇ ﺎﻧÇ ﺎﻫ ć ˇíĎﻼﺑ ﻰﻟÇ ﺔﻜﻣ ﻦﻣ ﻦﻳﺮﺟﺎﻬﳌÇ ﻚﺑﺎﺤﺻÇ ﻦﻣ íﺪﻨﻋ äﺎﻛ ﻦﻣ ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﺎﻳ ﻚﻴﻟÇ ﺖﻠﺳŃÇ ﺪﻘﻓ ﺪﻌﺑ ﺎﻣÇ

.ﻖﺣ ﻪﻟﻮﻘﺗ ﺎﻣ äÇ ﺪﻬﺷÇ ﻲﻧﺎﻓ ˇﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ ﺎﻳ ﺖﻠﻌﻓ ˇﻲﺴﻔﻨﺑ ﻚﻴﺗ äÇ ﺖﺌﺷ äÇ ć ˇﺔﺸﺒﳊÇ ﻞﻫÇ ﻦﻣ ﻼﺟŃ ﲔﺘﺳ ﻰﻓ ﺎﻫŃÇ ﻲﻨﺑÇ

34ﻪﺗﺎﻛﺮﺑæ ﻪﻠﻟÇ ﺔﻤﺣÑ æ ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳÑ ﺎﻳ ﻚﻴﻠﻋ ﻼﺴﻟÇæ


Muhammedu, Allah ga blagoslovio i spasio, od negusa Ashame Neka je mir Božiji, milost i blagoslov s tobom, Božiji poslaniče

Poslao sam ti, Božji poslaniče, sve tvoje ashabe koji su iz Mekke došli u moju zemlju. Evo, šaljem ti svoga sina Erha sa 60 Abesinaca, a ako želiš da ti i sam dođem, učinit ću to, Božiji Poslaniče, jer ja doista svjedočim da je istina ono što govoriš.

Neka je mir Božiji, milost i blagoslov s tobom, Božiji Poslaniče!


Jasno je uočljivo da su ova dva Poslanikova, alejhi-s-selam, pisma Negusu skoro identična osim njihova posljednjeg dijela. To je bilo razlogom da su ih pojedini, historičari zamjenjivali, pa su isticali da je Božji poslanik alejhi-s-selam, 6. g. po h. pisao Negusu da primi gostoljubivo Dža‘fera i ostale njegove ashabe, iako su oni već petnaestak godina slobodno, bez uznemiravanja živjeli u njegovoj kraljevini. I dalje, međutim, ostaje nejasno zašto ga Božiji poslanik, alejhi-s-selam, i u drugom pismu, iako mu je Negus jasno stavio do znanja da prihvaća islam, poziva da uzvjeruje Allaha, dželle šanuhu. Da li je Negus nakon prvog pisma možda samo tajno primio islam i to saopćio jedino Božjem poslaniku, alejhi-s-selam, a zatajio svojoj sviti, sveštenstvu i narodu jer je kršćanstvo bilo veoma rašireno i duboko ukorijenjeno u srcima njegovih podanika? Ili je, ipak, u pitanju autentičnost tih pisama pa se radi, samo o jednom pismu koje se u dvije različite verzije navodi u literaturi, ili, pak, o dva pisma čiji su sadržaji ispremetani?!

Šta je od ovoga tačno nismo mogli precizno utvrditi, ali je sasvim sigurno da je ovo drugo pismo Negus poslao po Amru bin Umejjeu ed- Damriju i Dža‘feru bin Ebu Talibu Božijem Poslaniku, alejhi-s-selam.



  1. Tekst ovog pisma preuzet je iz djela Muhammada Hamidullåha Maûmú‘atu-l-waïå’iqi-s- siyåsiyya li-l-‘ahdi-n-nabawí wa-l-∂ilåfati-r-råšida, str. 79.

Uputio ih je zajedno sa ostalim muhadžirima u dva broda i stigli su u Medinu kada je Božiji Poslanik, alejhi-s-selam, bio na Hajberu.35



Treće Poslanikovo pismo kralju Abesinije


U literaturi se navodi i treće pismo koje Božiji poslanik, alejhi-s- selam, piše kralju Abesinije. Međutim, po mišljenju velikog broja historičara ono nije upućeno Ashami, nego drugoj osobi, njegovu nasljedniku, što potvrđuje i sami ton pisma kojim se Poslanik, alejhi-s- selam, obraća kralju Abesinije:

ˇﺔﺸﺒﳊÇ ﻢﻴﻈﻋ ˇﻢﺤﺻﻻÇ ﻲﺷﺎﺠﻨﻟÇ ﻰﻟÇ ﻲﺒﻨﻟÇﺪﻤﺤﻣ ﻦﻣ Čﺎﺘﻛ Çﺬﻫ ﻪﻟﻮﺳŃ ć ﻪﻠﻟﺎﺑ ﻦﻣÂ ć íﺪﻬﻟÇ ﻊﺒﺗÇ ﻦﻣ ﻰﻠﻋ ă ﻼﺳ

ˇÇﺪﻟć ﻻ ć ﺔﺒﺣﺎﺻ ﺬﺨﺘﻳ ﻢﻟ ˇﻪﻟ ﻚﻳﺮﺷ ﻻ ĺﺪﺣć ﻪﻠﻟÇ ﻻÇ ﻪﻟÇ ﻻ äÇ ﺪﻬﺷÇ ć

.ﻪﻟﻮﺳŃ ć ĺﺪﺒﻋ Çﺪﻤﺤﻣ äÇ ć ﺪﺒﻌﻧ ﻻÇ ˇﻢﻜﻨﻴﺑ ć ﺎﻨﻨﻴﺑ ÁÇﻮﺳ ﺔﻤﻠﻛ ﻰﻟÇ Çﻮﻟﺎﻌﺗ ČﺎﺘﻜﻟÇ ﻞﻫÇ ﺎﻳ ﻞﻗ} ﻢﻠﺴﺗ ﻢﻠﺳﺎﻓ ﻪﻟﻮﺳŃ ﺎﻧÇ ﻲﻧﺎﻓ ˇăﻼﺳﻻÇ ﺔﻳﺎﻋﺪﺑ ßﻮﻋĎÇ ć

ﺖﻴﺑÇ äﺎﻓ 36.{äﻮﻤﻠﺴﻣ ﺎﻧﺎﺑ ÇæﺪﻬﺷÇ Çﻮﻟﻮﻘﻓ Çﻮﻟﻮﺗ äﺎﻓ ¡ﻪﻠﻟÇ äæÏ ﻦﻣ ﺎﺑﺎﺑÑÇ ﺎﻀﻌﺑ ﺎﻨﻀﻌﺑ ﺬﺨﺘﻳ ﻻ æ ﺎﺌﻴﺷ ﻪﺑ ßﺮﺸﻧ ﻻ æ ﻪﻠﻟÇ ﻻÇ

37.ﻚﻣﻮﻗ ﻦﻣ íÑﺎﺼﻨﻟÇ ﻢﺛÇ ﻚﻴﻠﻋ äﺎﻓ

ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳŃ

ﺪﻤﺤﻣ


Ovo je pismo od Muhammeda, vjerovjesnika, negusu, el-Ashami,38 velikodostojniku Abesinije.

Neka je mir s onim koji slijedi uputu, vjeruje u Allaha i Njegova Poslanika.

Svjedočim da nema boga sem Allaha, Jedinog, Koji druga nema, Koji nije sebi ni dijete, ni drug uzeo, te da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.

Pozivam te u islam, jer ja sam poslanik Njegov. Primi islam - bit ćeš spašen. “Ti reci: ‘O sljedbenici Knjige! Hodite k Riječi jednakoj i nama i vama: da



  1. Ôafiyyu-r-Raõmån al-Mubårakfúr’, ar-Raõíqu-l-ma∂túm, str. 352.

  2. Qur’an, Àlu ‘Imrån, 64. Historičare zbunjuje činjenica da se ovaj ajet koji je objavljen 9. g. po H. u povodu dolaska delegacije kršćana iz Nedžrana spominje u ovom pismu koje je Resulullah, a.s., poslao 7. g. po h. Međutim, nema vjerodostojne predaje koja pi potvrdila da je ovaj ajet objavljen povodom dolaska delegacije kršćana 9. g. po H., a ne ranije. (Akram Ãiyå’ al-‘Umar’, Madínan Society at the Time of the Prophet, str. 129.)

  3. Ôafiyyu-r-Raõmån al-Mubårakfúr’, ar-Raõíqu-l-ma∂túm, str. 351.

  4. Ime Ashama koje se ovdje pojavljuje je zasigurno greška, odn. dodatak prenosioca koji je izvještavao o tome, jer sam nije znao da se radi o dvojici vladara Abesinije.

nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nikoga ravnim ne činimo, i da jedni druge, osim Allaha, gospodarima ne uzimamo!’ Pa, ako se okrenu, vi recite: ‘Svjedoci budite da smo mi muslimani, Allahu predani”. A ako odbiješ, ta snosiš grijehe kršćana svoga naroda.

Muhammed, Božiji poslanik


Po mnogim historičarima ovo pismo, kao što smo rekli, nije upućeno Ashami bin Ebdžuru, koji je prihvatio muslimane iz Mekke i već primio islam, nego njegovu nasljedniku, koji niti je odgovorio na pismo Božijem poslaniku, alejhi-s-selam, niti je primio islam. Najbolji argument za ovu tvrdnju jeste činjenica da je poptuno neprihvatljivo da Božiji poslanik, alejhi-s-selam, u ovom pismu traži od Negusa da prihvati islam i da mu čak skreće pažnju ako to ne učini da time preuzima grijeh i svih svojih podanika koji ga u tome slijede, nakon što ga je ovaj već u dva navrata izvijestio da je sa radošću prihvatio islam.

Ovo pismo je, s obzirom da je skoro iste sadržine, najvjerovatnije upućeno u isto vrijeme kada i pisma ostalim vladarima.39

Iz sadržaja pisama, ali i iz same njihove forme, možemo izvući sljedeće zaključke:



  1. http://www.ummah.org.uk/science/letters.htm od 28. 8. 2002.

  2. http://islamweb.net/pls/iweb/LIBRARY.SHOWSEARCH?VID=AAAGE6AA

KAAABjJAAC&word = ﻲﺷﺎﺠﻨﻟÇ od 28. 8. 2002.

41Çﺮﻳﺬﻧ ﲔﳌﺎﻌﻠﻟ äﻮﻜﻴﻟ åﺪﺒﻋ ﻰﻠﻋ äﺎﻗﺮﻔﻟÇ áﺰﻧ ìﺬﻟÇ ßÑﺎﺒﺗ

Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bioopomena…

42.äﻮﻤﻠﻌﻳ ﻻ ÓﺎﻨﻟÇ ﺮﺜﻛÇ ﻦﻜﻟ æ Çﺮﻳﺬﻧ æ Çﺮﻴﺸﺑ Óﺎﻨﻠﻟ ﺔﻓﺎﻛ ﻻÇ ßﺎﻨﻠﺳÑÇ ﺎﻣ æ

Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne znaju…

43...ﺎﻌﻴﻤﺟ ﻢﻜﻴﻟÇ ﻪﻠﻟÇ áﻮﺳÑ ﻲﻧÇ ÓﺎﻨﻟÇﺎﻬﻳÇﺎﻳ ﻞﻗ

Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik… i mnogi drugi ajeti;



  1. Kur’an, El-Furkan, 1.

  2. Kur’an, Sebe’, 28.

  3. Kur’an, El-A‘råf, 158.

se sugerira da prihvati Poslanikove savjete. Tu se nalazi određena vrsta čak naklonosti, ljubaznosti i nježnosti;



  1. http://www.alazhr.org/Mafaheem/Default.asp?Lang=a&ViewNo=&Action=View&Doc= Doc1&n=170&StartFrom=165&Total=14

nebeskih, objavljenih vjera, a ako ispovjeda neku drugu vjeru, onda ukazuje na nužnost povratka čovječanstva obožavanju samo jednog Boga i napuštanju svega drugog;

prihvati, i ukazivanja na loše posljedice, ako se on ipak odbije, npr. ﻢÜÜÜÜﻠÜÜÜﺳÃ

ﻢﻠﺴﺗ Primi islam - bit ćeš spašen!;

Premda prepisku Božijeg Poslanika, a. s., sa negusom Abesinije prate brojne nejasnoće, od samog broja pisama, njihova sadržaja, datuma slanja ipak je sasvim jasno da je ta prepiska zbilja vođena, što govori o univerzalnosti islama, potom da se Božiji Poslanik, a. s., sasvim drugačije ophodio prema Ashami ibn Ebdžuru u odnosu na vladare drugih susjednih država poznajući njegovu pravičnost i istinoljubivost, te da je Ashama na veoma uljudno i prijazno obraćanje Božijeg Poslanika, alejhi- s-selam, a kao rezultat osobnog ubjeđenja, odgovorio najplemenitijim postupkom - prihvaćanjem islama.





Correspondence between Prophet Muhammed (peace be upon him) and Kingdom of Abyssinia


Allah (s.w.t.) in many places in the Qur’an has mentioned that His Prophet (p.b.u.h.) did not use letters (he is ummiyy) even though, Prophet Muhammed (p.b.u.h) felt the importance of the written word and the written communication. He was sending letters to his high-ranking offi- cials in far away districts, as well as to the rulers of the neighbouring countries.

There are reliable historical documents, which report about Proph- et’s (p.b.u.h.) letters, sent before Hijra. But the main activity in this respect started after signing the peace accord with the idolaters of Mecca

on Hudaybiya six years after Hijra. Historians have recorded that dur- ing the lifetime of Prophet Muhammed (p.b.u.h) he has sent 44 differ- ent letters. If we count all the other written documents its number comes to 185.

Sources say that Prophet Muhammed had sent three different let- ters to the King of Abyssinia.

From content of the letter we can see the following:

According to available sources it is clear that Prophet Muhammed (p.b.u.h) had correspondence with the ruler of Abyssinie, even though there is mystery about the number of letters, their contents, and dates of sending. Besides, sources show that the Prophet Muhammad had different treatment of Ashami ibni Ebdzuri compared with other rulers of neighboring countries. Ashami was very kind in correspondence with Prophet Muhammed. Personally he wished to accept Islam and he did so.